Roko Dobra
Sred žita žena šumno more biva,
modra ju brda pridjevima snâže;
njezina prsa, bibava i živa,
zvonjavom zvone kad ih se obnaže.
Jeka odzvanja, usprkos vjetrini,
ishodištem razbludna leptira
koji, zgusnuvši bòju, u nutrini
do drevna znaka ticalom optira…