Julijana Marinkovik
Legla sam
i osjetila smrt kako me
opipava
Bila je toliko topla i meka
kao da je dolazila niz
telefonsku slušalicu
Samo sam dodirivala ledene usne
smrznute od duboke boli
i kroz kratke udisaje
izgovarala tvoje ime…
08 POEZIJA
SMS DAVNOM PRETKU
Mirko Popović
Prepoznaješ li, nečim, onog sebe
izvan rasutog življenja, izvan vremena?
Gledaš li s neke razine ono što je ostalo
od zemaljske riječi, ciljane večernje šetnje
sa spoznajama protraćenih mogućnosti?
Da možeš osjetiti, čuti, vidjeti zvuk, bol,
bît, smijeh, iluzije akorda koje su ti usrećivale
život zemni; da možeš skupiti ono…
SAN
BALADA O GLUMCU
Sven Adam Ewin
Evo ću govoriti iz mračne dubine duše,
Iz Marijanske brazde. Na samom njenom dnu.
U kakvom stojim smeću, utonuo do guše,
Ne biste sanjali ni u – najodvratnijem snu!
Tu leži odbačeno tisuću mojih lica,
Krvavih ispod kože, a izvana bez mane.
I barem još toliko pripadajućih sitnica,
Suviše lijepih s jedne, a ružnih s druge strane.…