Slavica Sarkotić
U praznu sobu gdje dah se ledi
Ulazim tiho kao tat
Na zidu mjeseca odraz blijedi
Na stolu kuca očev sat
Puze niz zavjese paučine niti
Pauci imaju vremena tkat
U ormarima dani spavaju skriti
Na stolu mirno kuca sat…
08 POEZIJA
IZ SONETNOG VIJENCA
ZADARSKA OGRLICA
(sonetni vijenac)
SONET TREĆI
Roko Dobra
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na ledine straha u korijenje mraka
gdje su trpjet znale duše tvoje nijeme
nad zgarištem smrću okužena zraka
posustali nismo u odlučnom hodu
mada smo morali preko oštre žice
goloruki ići ka sretnom ishodu
među rajska stabla među Božje ptice…
MAŠU ČEMPRESI VITI
NETAKNUTO SRCE
PONJAVA SAMOĆE
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
Ovaj moj sonetni vijenac s naslovom „Zadarska ogrlica“ jedan je od šest sonetnih vijenaca, koliko sam ih napisao do dana današnjega. Inače, knjigom (kojoj je urednikom bio Vojislav Cvetićanin i s ilustracijama Mojmila Mihatova) bio je objavljen u izdanju Književnog centra Zadar 1987. godine – nakon što je bio nagrađen Drugom nagradom na natječaju, kojega je bio. tada, raspisao književni časopis „Odzivi“ (Bijelo Polje, Crna Gora) za najbolji ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac.
SONET PRVI
sad ti srce ptica otkucava vrijeme
na suncu Donata cvrčak troši strune
žuriš doseć podne kad uzavri tjeme
i kada znoj kaplje pod težinom krune
znamo tvoje hladne jeseni i zime
naš udes si živi u svakome dahu
znamo mûk usana kad krv vrišti ime
grada u pepelu grada u uzdahu…
TIJELO
MONOFONIJA DUŠE
JEDAN MOMENAT MIRA
DODIR
Sven Adam Ewin …Iz zbirke “Zmijski car”
budim se.
tiho je. isuviše je tiho.
ležiš daleko od mene, na drugom kraju
kreveta. isuviše je tiho, zaboga, susprežem dah.
osluškujem…dišeš li? dišeš li? isuviše je tiho, suviše ima zle
kobi, suviše panike u ovom mraku,
u ovom hladnom
jutru prosinačkom.…