Ivana Opačak
Stablo je izraslo previsoko.
Ne vidim više grane na vrhu
koje su me nekoć ljuljale…
Iz snježnih će cvjetova sazriti kruške
bezbrižnom djetetu.
O, Svemogući Oče,
nisam li dostojna dotaći list
na kojemu odmara duga,…
08 POEZIJA
PRKOVEČKI MEMENTO
piše: Slavica Sarkotić
Život tako brzo juri da se često ne stignemo ni osvrnuti za sobom. Ujutro kad ustanemo, već imamo isplaniran cijeli dan koji je pred nama.
Ustajem rano, obavim ponešto prije odlaska na posao, onda sjedim osam sati za mikroskopom, promatram ne baš lijepe stvari. Pišem ljudima presude. I danas sam napisala jedan Carcinoma in situ, dvije Dysplasia gradus medii, i još nekoliko atipija na stanicama.…
MOĆ OTISAKA
RIJEČI BOLA
ČITAJTE PJESMU! NE AUTORA!
Naš novi suradnik u rubrici POEZIJA je pjesnik koji objavljuje pod pseudonimom SVEN ADAM EWIN
piše: Sonja Breljak
Šta ću, moram vam biti iskrena pa ispripovijedati kako se to dogodilo, mislim to, da po prvi puta u povijesti našeg glasila imamo potpuno anonimnog, pravog identiteta i nama u uredništvu, nepoznatog autora.
Eto, u poštanskom sandučiću našeg Glasa prije koji dan osvanula kratka poruka, ponuda za suradnju. – Ja sam pjesnik, objavio bih koju pjesmu ...Naravno, u meni je istog trena probuđena znatiželja, moje srce zakuca kao zlatan sat kad nam se javljaju …
DA NAM ZVONJELICA …
Što ćemo nas oba, jedini mi školju …
piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.
Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru. …
MOME MRZITELJU
SJAJ U OKU
OČI, VRATARI DUŠE
ZA DUŠU NAHRANITI
Otvaramo poštu našeg Glasa i s oduševljenjem čitamo poruku koju nam šalje Ivana Opačak iz Slavonskog Broda.
Ivana, između ostalog, piše: – Javljam Vam se s jednom skromnom željom – objaviti neke od svojih pjesama na Vašem portalu. Na javljanje me potaknula draga prijateljica Slavica Jurčić, majka dragoga mi učenika Mislava čija sam razrednica.
Nisam željna afirmacije – moja je prva zbirka pjesama objavljena u veoma skromnoj nakladi, a druga već gotovo dvije godine čeka na tisak. Također, ne smatram svoje pjesme osobitim umjetničkim ostvarenjem – vjerujem da još mogu emocionalno i duhovno rasti. Pročitavši Slavičine kratke priče i neke od pjesama objavljenih na HGB, osjetila sam silnu milinu i sreću te pomislila – ovo je “mjesto” gdje bi se moja duša nahranila! Vjerujem da pjesma ne traži puno čitatelja, dovoljan je jedan … Pravi. Vjerujem da ih HGB ima i više i voljela bih kada bi i moje pjesme nekoga obogatile ……