događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Božica Jelušić
ŠODERICA, podravsko more, jedno je od takvih mjesta, gdje se vraćamo ponovo, u svim godišnjim dobima.
Voda je mirna, veoma čista, u plićaku se kroz nju prozire kamenje, krupno kao dječja šaka, neobično lijepih boja i svjetlucavih odraza.
Vidi se i korijenje lopoča, potonuli ostatci grana, kore, rese, kroz koje promiču jata ribica, poput traka srebrnastog lamea.…
Na današnji dan 21. ožujka godine 1913. rođen je u Lukovdolu u Gorskom Kotaru Ivan Goran Kovačić– hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritik. Poginuo je u okolici Foče, 13. srpnja 1943.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,…
Ulomak iz cjeline “ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neoknjiženo
piše: Božica Jelušić
Osamdesete u mom životu: želja da se sačuva autentičnost. Potreba za pažnjom, priznanjem, afirmacijom osobne vizije.
Beskrajna potreba za RAZGOVOROM, umijećem nadmetanja, argumentiranja, raspravljanja i raspredanja. Traženje sebi sličnih (a Cvetajeva bi ovdje uvela pojam RAVNOSUŠTAN, suštinski ravnopravan tebi, što gotovo nikada ne nađeš).
Izvjesno je da u svemu tome pretjerujem. Okitim čovjeka kao …
Naš novi suradnik u rubrici POEZIJA, Mladen Vojtkulak, ovako nam se ukratko predstavlja:
– Rođen sam u Kutini 1962. godine, završio kemijsku tehničku školu. Radio sam u struci dok nije počeo Domovinski rat, sudjelovao kao dragovoljac. Pohvaljivan i odlikovan nekoliko puta.
Još tijekom osmogodišnjeg školovanja uključivao sam se u rad literarnih grupa, no ozbiljnije sam počeo pisati tek negdje krajem 2007. godine. Poeziju sam objavljivao na nekoliko internetskih stranica i portala ( Webstilus, …
tekst i foto: Božica Jelušić
Netko trijebi sitna slova, netko oči ne otvara pod jorganom, netko čisti, riba i poliraa, a ja odoh čistiti šumu, razgrtati krtičnjake i osloboditi vrt, da prodiše u proljeće. Nije mi mrsko malo gibanja, pa k tome roštiljanja, i kušanja svega što krčka u loncu i miriše u pećnici.
Pa i kad uzmem štap i krenem u susjedni brijeg, da vidim što sve cvate, pupa i buja, nekako se osjećam povlaštenom što …
