događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Božica Jelušić
Moja rodna kuća u P. potrajat će možda do konca godine, a možda ni do tada. Još stoji u Ulici Pavleka Miškine, seljačkog pjesnika, humaniste, stradalnika.
U dvorištu su štagalj, štala, žitnica, bunar i valov. Voćnjak je podivljao posve, kao i vrt, u kome su se nekad kočile krune Isusove, georgine, srdašca, neveni, zumbuli, sunovrati, ključeci, šeboji i okulirane ruže, o kojima je brinuo moj djed Stjepan, čovjek spretnih ruku i bistra uma.…
Susret hrvatskih pjesnika na grobu Ljubice Cantilly. Divna je ljubavna priča vezana uz ovo ime. Nesretno se u Ljubicu zaljubio hrvatski pjesnik i ilirac Stanko Vraz. Pisao joj pjesme, ruže poklanjao. Ljubica pak, na nagovor svojih, udala se za drugoga. U spomen ovoj velikoj ljubavi svake se godine okupljaju hrvatski pjesnici oko ovog humka. Čine to već dvadeset ljeta, a kako je došlo do toga prisjeća se naš Joža Prudeus:
Sjećam se bila je zimska večer krajem siječnja ili početkom…
ZGODA O RIJEČIMA I JEZIKU
piše: Božica Jelušić
Ne znam jeste li čitali moj američki putopis “OKRHAK KONTINENTA”, no u njemu ima i jedna zgodna zgoda o riječima i jeziku.
U doba prvog iseljeničkog vala, naši su ljudi uglavnom radili teške poslove, u rudnicima, čeličanama, građevinarstvu.
Kod kuće bi ostajale žene i djeca, brižno skrbeći o muževoj zaradi. U to vrijeme, također, po malim gradićima išli su putujući trgovci,…
Božica Jelušić …ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE (neobjavljeno)
Da je živ, kao što nije, Z. bi sutra imao rođendan. Pisala bih mu pjesmu, rukom docrtala nešto i poslala …
On bi je stavio na zid, na staro mjesto…..staro mjesto za novu pjesmu, da.
Sjećam ga se u svakoj prigodi, a osobito rođendanskoj. Oživljavam u sjećanju naše zgode, bilo ih je za jednu omanju knjigu. Jednom smo (ranih 80-tih) stajali u atelieru J. T.-a, pred mojim mladenačkim portretom, koji je slikar ukrasio simbolikom goluba …
ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neobjavljen
piše: Božica Jelušić
Godinama sam vjerovala kako ću u slavu svojih srednjoškolskih dana napisati jedan pravi “vlakaški roman” o doživljajima đaka-putnika i cijeloj onoj mrvicama čađe prožetoj romantici, gdje se hladan burek doživljava kao poslastica, a kosa se pere ujutro, te s napola mokrom pletenicom letiš na željezničku postaju, sve da bismo bili lijepi nekome u drugom vagonu, treći prozor s desna, tko nam čuva mjesto od Koprivnice i za tu prigodu obukao je specijalnu crnu majicu s boemskim crvenim šalom, prebačenim preko ramena. Ništa od toga, naravno.…
piše: Božica Jelušić
Ponovo me žestoko muči Wanderlust- strast i želja za putovanjima.
Šaram li nešto odsutno, rukom po papiru, da se obranim od napada tuđih vibracija, to je obično oblak, ptica, vrludajući list, zapjenjeni val, vjetrom uzbibana trava…
“Kad mi dođe da idem, / onda samo idem …” veli ona jedna skitalačka pjesma, stalno čučeća u mom uhu.
Putovanje je izbivanje iz rutine, prekid kružnog gibanja, predaja …