događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 30.03.2013.
Antonio Gavran
Kad jednom podigneš ruku
i zauvijek pozdraviš ovaj svijet,
kad zvona zazvone na zvonicima vremena
i kažu ti tihim glasom da moraš poći,
tuguješ ali nadaš se da život tvoj ne prestaje
da sjećanje ostaje dovijeka
kroz suzu koja ne blijedi.
Jelana Stanojčić
Mislili su je obeščastiti
Nevinu uprljati, ukrasti joj ime, iskriviti,
Mislili su zatvoriti je u tamnicu, spaliti na lomači
Mislili su pokopati je tri metra ispod zemlje,
I zauvijek joj oduzeti sjaj.
Mislili su da je se nitko više neće sjećati
Da je zaboravljena, oskrnavljena, blijeda i jadna
A ona se pojavila u svoj svojoj veličini
U svoj svojoj raskoši u pravom trenutku, na pravome mjestu.…
Sven Adam Ewin
Nobl dame sa stilom nisu ti sklone,
Suviše prost si za njine ženske draži.
Nisi ni ukras za otmjene balkone;
U carskom vrtu ti nema što da tražiš.
Nisi za buket. Vazu. Nisi za kitu.
Dlakav ko kakva seljačka muška ruka;
Ovako, sav uz prugu i sav u žitu,
Ti si prastara ljubav prostoga puka.…
Jadranka Ivanović-Bolog
Došlo je vrijeme kad istina nije interesantna, sve istine kao i svi različiti načini umiranja su već viđeni, ispričani ili doživljeni. Svijetu treba nešto novo, svijet treba zavesti i pustiti ga da sanja.
Ne kaže se samo tako da pravi život nije ono što živimo već ono što sanjamo. I kad nas netko nešto važno pita ne odgovarajmo odmah, taj netko može sačekati i do sutra, ako mu je stalo. Neka sačeka da odsanjamo još jednu noć, još jedan dan, jedno kasno dopodne ili možda cijelu godinu, dvije……