Ruža Zubac-Ištuk
Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
i rekli da uz čarobnu riječ otvara svaki um,
osjetila sam težinu čovjeka u sebi.
Bio je poput ljepljive naplavine riječi
koje su ostale sjediti u krilu kućnoga praga
dok je snaga moga djetinjstva gladovala…
Božana,
Prosinac sipa čaroliju kristala leda
Noćas dok sam spavala
u što god da se pretvorim
Pitala bih te svijete
Pjesme ne vole da se govori o njima
polako me zove noć