Martina Miladinović
Jasne oči gledaju na Savu,
dok tihi lahor upravlja mi kosom.
Podnevnom suncu osvrćem glavu,
tim činom, slijepo, pozdravljam se s rosom.
Na tvrđi top glasno riknu.
Zvono Velike crkve se čuje.
Velika misao u meni niknu,
dok mase razgaljenih prolaznika bruje.…