Dubravka Borić
radi vonja,
rad’ kolura,
čelu jubica,
ružu letirica,
a škarpelina stinja,
niti vonjon, ni koluron,
nego hlodnon tvrdoćuon
i u višti mu bolduron.…
08 POEZIJA
U MODREN VRTLU
STARI DOM, MRTVI DOM
piše: Božica Jelušić
Moja rodna kuća u P. potrajat će možda do konca godine, a možda ni do tada. Još stoji u Ulici Pavleka Miškine, seljačkog pjesnika, humaniste, stradalnika.
U dvorištu su štagalj, štala, žitnica, bunar i valov. Voćnjak je podivljao posve, kao i vrt, u kome su se nekad kočile krune Isusove, georgine, srdašca, neveni, zumbuli, sunovrati, ključeci, šeboji i okulirane ruže, o kojima je brinuo moj djed Stjepan, čovjek spretnih ruku i bistra uma.…
NONA IVANICA
ROMEO I JULIJA IZ SAMOBORA
Fala kaj se tu zestali pred pločom moujom
Susret hrvatskih pjesnika na grobu Ljubice Cantilly. Divna je ljubavna priča vezana uz ovo ime. Nesretno se u Ljubicu zaljubio hrvatski pjesnik i ilirac Stanko Vraz. Pisao joj pjesme, ruže poklanjao. Ljubica pak, na nagovor svojih, udala se za drugoga. U spomen ovoj velikoj ljubavi svake se godine okupljaju hrvatski pjesnici oko ovog humka. Čine to već dvadeset ljeta, a kako je došlo do toga prisjeća se naš Joža Prudeus:
Sjećam se bila je zimska večer krajem siječnja ili početkom…
PAMETNOM I JEDNA DOSTA
ZGODA O RIJEČIMA I JEZIKU
piše: Božica Jelušić
Ne znam jeste li čitali moj američki putopis “OKRHAK KONTINENTA”, no u njemu ima i jedna zgodna zgoda o riječima i jeziku.
U doba prvog iseljeničkog vala, naši su ljudi uglavnom radili teške poslove, u rudnicima, čeličanama, građevinarstvu.
Kod kuće bi ostajale žene i djeca, brižno skrbeći o muževoj zaradi. U to vrijeme, također, po malim gradićima išli su putujući trgovci,…
SA ŠETONDE PARAPETA
OTIŠLI A U NAMA ŽIVE …
Božica Jelušić …ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE (neobjavljeno)
Da je živ, kao što nije, Z. bi sutra imao rođendan. Pisala bih mu pjesmu, rukom docrtala nešto i poslala …
On bi je stavio na zid, na staro mjesto…..staro mjesto za novu pjesmu, da.
Sjećam ga se u svakoj prigodi, a osobito rođendanskoj. Oživljavam u sjećanju naše zgode, bilo ih je za jednu omanju knjigu. Jednom smo (ranih 80-tih) stajali u atelieru J. T.-a, pred mojim mladenačkim portretom, koji je slikar ukrasio simbolikom goluba …
DALJE SE FUĆKA …
ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neobjavljen
piše: Božica Jelušić
Godinama sam vjerovala kako ću u slavu svojih srednjoškolskih dana napisati jedan pravi “vlakaški roman” o doživljajima đaka-putnika i cijeloj onoj mrvicama čađe prožetoj romantici, gdje se hladan burek doživljava kao poslastica, a kosa se pere ujutro, te s napola mokrom pletenicom letiš na željezničku postaju, sve da bismo bili lijepi nekome u drugom vagonu, treći prozor s desna, tko nam čuva mjesto od Koprivnice i za tu prigodu obukao je specijalnu crnu majicu s boemskim crvenim šalom, prebačenim preko ramena. Ništa od toga, naravno.…