RUKE VEČERI

Marijana Dokoza
Kako da se ne izgubim u rukama večeri,
Dok se  približavaš neljudskom brzinom,
Kako bi se preko tvoje vinula u visine
Oh, kako bih je skriti htjela!

Željela bih odletjeti na mjesto posve nepoznato,
Izgubljeno na dnu mora
Netaknuto od ljudske ruke,
I dotaknuti te instrumentom koji miluje dušu

više

EVO MENE …MOJE DAME!

Povodom Međunarodnog dana žena pronašli smo u našoj arhivi članak našeg, nažalost preminuloga, suradnika Milorada Cifreka. Njegova riječ je i danas aktualna i mi se rado prisjećamo na dragog kolegu.

piše: Milorad Cifrek 


Osmi mart je … oliti ožujak …Pa, kako vam drago! Meni je drago jer znam da je to Vaš dan ali i priznajem da ga najviše slavimo mi muški.
Normalno je da posle birtije s prijateljima trčimo u zadnji tren kupiti nešto svojim ženama ili ljubavnicama …kako već koji od nas ima sreće …
Evo …ja skoro pa pretvorio ovaj predivan dan u muški dan …ispričavam se u startu. Ovo je ipak Dan žena. Žena …ne žene!…

više

VJEČNI STRANAC

Marijana Dokoza
Neostvareni san ispod nogu pijetlova
Koji jutrom moje duše radosno buđahu
Ne razumiju ih one, ali niti ne čuju im riječi
Koje zborim iz šumova daljine

Ne promatrajte me kao da ludost sam
To je samo tuđina ukopana u srcu ostarjelom
Iščitana iz lica nesretnih ptica
Koje vape za svijetlom i rosom mokrih livada

više