UZMI

Ivica Smolec
Kad umru svi poeti
a grešna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,

uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.

Jer pjesnik ti dušom golom…

više

KAD PJESNICI ZBORE

Roko Dobra:

DOLINA ĆUPOVA*

 Luku Paljetku
u okvir ovaj smještam likove nekad znane
i tebi, iskrsnu gle odasvud poput graje
silenske, poput žednih vranaca al’ sve dane
nestale one vratit tko može? pa nek’ traje

bar zvuk kucnutih čaša kad su i ptice s grane
debit ili ne debit raznosile svim krajem
doline nam ćupova dok smo liječili rane
nevidljive u duši (makar to zvasmo rajem)…

više

TERET

Ljerka Varga
Teret svaki dan je teži, starice,
Sama si ostala, otišla su djeca tvoja,
Al gruda treba ruke, blago da nahrani,
Dan je sve duži, a poslovi znani.

Još skrbiš za se, onu kruha koru,
Sve u vrtu što može da raste,
Neka se nađe, možda dođu doma,
Kad nedjeljom zazvone podnevna zvona.

više

ŠTEL BI TE BELEGA IMETI

Ivek Milčec
Zagreb grade, ti već dugo
nisi bel kak si negda bil,
vrni se belini da bi mogel
starom Joži želju ispuniti,
i na trenutak v mladost vrnuti.

Rad se Joža z golubima zabavlja
pak tiho šapčuč, stalno ponavlja:
‘Mili Bože, daj mi nogama snage…

više

STRUČAK OTOČKOG BILJA

Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?

Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.…

više

LJETNI PLJUSAK

Stipo Lučić
O radosti dječja, kapi nebeske mlake,
odmoru težački, snu nedospavani,
uspavanko umornih i snenih,
vapaju biljaka usahlih i zemlje žedne.

Daru Stvoritelja, poklonu prirode,
prolij se ovog ljeta, okupaj radošću dječjom,
vrati radost života, lokvice tople razaspi,
pticama kupatila namjesti, uvojke dječje pokvasi.…

više

SONETNI RAZGOVORI

Roko Dobra:

PROPINJANJE GLADI

Tonku Maroeviću
U pjesmi se može desiti baš svašta:
studen može sići do vriska joj kosti;
ako pjesnik, dršćuć, njenu svjetlost mašta,
ona mu, izmičuć, maglama pakosti;

prst varljive kobi nerado kad prašta
onom koji stihom bespuća premosti
da nebo dotakne, stog duša ispašta
drznuv se obilja umjesto da posti;…

više

ZNAŠ LI

Stipo Lučić
I ne želim ljubav takvu,
gdje dokazujem se samo
gdje nudim nesebično,
posebno, milo i obično.
Ne mogu voljeti bez odgovora,
bez znaka i tračka topline,
bez mrvice duše koja čezne,
bez kutka srca u koji se sakriti da.…

više