Sve konačne stvari otkrivaju beskonačnost
Božica Jelušić
Odoh do jezera Drnić na Novom Virju, svojega omiljenog odredišta, gdje me svaka sezona nađe ushićenu i zaljubljenu u vodu, boje, mekoću, titraje i mirise. Lamartine je prošao ovuda, kako rekoh, u svom astralnom tijelu, prozirnom rukom pišući stihove po zraku.
Mnogo je napuštenih kuća, koševa za kukuruz, alatki koje hrđaju u zaleđu civilizacije, u tihoj letargiji i predanosti atmosferilijama. Repar, sječkara, runjač…uskoro će se i imena izgubiti, nastat će “bijele mrlje” u jeziku, potpuni zaborav. Kuća čija su okna modra…