Višnja Goljački
nekad nas zovu daljine posute bijelim oblacima
obično to biva na granici sna i buđenja
nekad je jutro zgrčeno poput nedopečenog kroasana
i samo čekamo luđačke sirene da zaobiđu naš dan
nekad se ne usudimo željeti više od ropstva
u kojem kušamo kruh sa sedam kora svoje obmane…
