Zrinko Šimunić
Ponekad, kad ostane bez riječi
ona se sakrije u sliku svoje male galerije, onakve
kakvih više nema
pa stoga i tako dragocjene
Ona se okupa u odsjaju sunčeva sjaja
na staklu, na aquatinti
u žamoru davno prohujalog dana…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin
Pred ogledalom sjedi. I češlja kosu sijedu.
Pa naglo baci češalj… I promijeni se očas.
Ja je upitam brižno: “Nešto nije u redu?”
Čudno! Ona mi reče, da otići će noćas.
Gdje da te nađem, draga? Ona reče sa smiješkom:
“Na livadi pod rosom. Ako ustaneš rano!
Ako prespavaš, dušo, onda pod bijelom trešnjom!”
Ja se probudim sutra, a jutro prespavano.…
tekst: Jadranka Ivanović-Bolog
Rođen je u neredu, nered ga je činio i bez njega nije mogao. Sve je uvijek bilo na nekom mjestu gdje ne pripada. Nered u kući je genijalna stvar?
Oni rasli u neredu, pa zato i sami neuredni uvijek imaju nešto novo da kažu, vječno su u potrazi za stvarima koje su negdje ostavili i to sasvim sigurno baš tu i nigdje drugo. Ipak ne nalaze te stvari onog momenta kada ih trebaju nego sasvim slučajno kada više i ne razmišljaju o toj uzaludnoj potrazi koja ih je strašno iznervirala…
Naš novi suradnik u rubrici Poezija je Zrinko Šimunić iz Čakovca. Dobro došao i dugo nam ostao!
Zrinko Šimunić rođen je 9. ožujka 1961. u Čakovcu, u kraju med dvemi vodami. Riba u horoskopu. Voda mu natapa stihove u svakoj pjesmi.
Eh, a što je s preostala 3 elementa: zemlji, zraku, vatri? Zemlja je prisutna u hrani – pjesnik bitak i ljubav spoznaje oralno, kao bebač. Hedonist u poeziji. Organoliričar.
Zrak je za pjesnika problematičan. Problemi s disanjem, često…