Dubravka Borić
Išla san na pazor i kupila
grančicu uskršnjega cvićo
…i u pletenon košarici,
sa svilenin fjokima koluronih joj.
08 POEZIJA
POČETAK PRIČE
Emil Cipar
Zovem se Antonio Gavran. Rođen sam u Slavonskom Brodu, ratne 1990. u vrijeme dok su nad našim nebom pisane stranice novije povijesti. Živim u Donjim Andrijevcima, nedaleko od Slavonskog Broda. Završio sam tehničku školu, studiram na ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlen sam, pjevam u klapi i još mnogo različitih zanimljivosti kojima ispunjavam dane svojega života. No najveća ljubav mi je ljubav prema pisanoj riječi…
Kad u našu virtualnu redakciju stigne mail sa ovakvim početkom upale se mnogi senzori i srca počnu jače udarati.
NA VELI PIETAK
U KADIENI JUBAVI
BITI VRIJEDAN SUDBINE
Božica Jelušić ….Zapisi i refleksije
Ponekad mislim da sam trebala biti NETKO DRUGI, da zaslužujem neku jednostavniju sudbinu.
Mogla sam biti moja susjeda, nekad davno, prije pola stoljeća, čeprkati po vrtu, razvlačiti mlince, ići na nedjeljnu misu, ne čitati novine, biti ponosna na djecu koja recitiraju na školskoj akademiji, biti ushićena kad odem u toplice ili na kirvaj u susjedno selo.
Hladna ondulacija i topli obrok, sudjelovanje u “životnim dramama” …
NA CVIETNICU
NAJLJEPŠE MJESTO SUSRETA
PIVČIĆI
OČI BOJE VLTAVE
MJESTA STALNOG POVRATKA
piše: Božica Jelušić
ŠODERICA, podravsko more, jedno je od takvih mjesta, gdje se vraćamo ponovo, u svim godišnjim dobima.
Voda je mirna, veoma čista, u plićaku se kroz nju prozire kamenje, krupno kao dječja šaka, neobično lijepih boja i svjetlucavih odraza.
Vidi se i korijenje lopoča, potonuli ostatci grana, kore, rese, kroz koje promiču jata ribica, poput traka srebrnastog lamea.…