Iz naše arhive/ objavljeno 28.04.2013.
Adolf Polegubić
moje su oči
kao moja zemlja
kao moje more
što pjenilom doziva
moje su oči
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Ivan Babić
Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).
Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…
Sven Adam Ewin
Ja pitao sam redom sve ljude od zanata,
I mistike i vrače. I Gospodara Tame:
“Kako doći do ključa za Posvećena Vrata,
Kako da slavim Boga – da okom svrne na me?”
No zalud isposnici. I popovi i fratri.
Zalud svi šamani. I gledanje u kuglu.
Bez odgovara, dakle ( a još u svetoj vatri).
“Da pitam Boga?”, rekoh. I ukucam na Googleu:…
Anđelka Korčulanić
Tvoje sam mlijeko i tvoj dah,
ja sam ti, tvoja i krv i kost.
I neznancima vidljiv i u tami
između nas je čvrsti most.
Tvoje riječi su moje riječi,
moj odraz u zrcalu tvoj je lik,
isti nam je stas, ruke i oči
i onkraj usne zaustavljen krik.
Iste dužine koraci, ista snaga i vjera,
ista nam je borba i predanost djeci.
Ostaje nam vidjeti hoće li i za mnom
ostati isti, daleki odjeci.
————————————————–
iz zbirke NA VIHORU LJUBAVI