Ivica Smolec
Bili smo rupica i gumb,
zakopčavali se dnevno.
Najčešće dugo i nježno,
ponekad – strasno i gnjevno.
Kopčat’ se po ovoj vrućini?!
Snebivali su se ljudi.
Nismo se obazirali na njih
jer ljude svašta čudi.…
08 POEZIJA
KRIK ŠKOLJARA
OSVIT
PLETER
BERAČI ČAJA
JAVI SE, MOJ POETA
Ponekad nedostaje netko od naših suradnika, ne javlja se par dana, neko vrijeme, pa se, a Bože moj, kao u pravoj obitelji, zabrinemo mi u redakciji za njega, za nju. Pitamo, gdje je, šta, jel sve u redu, je li nam dobro i tako to. Onako od srca. Srećom, to budu često tek tehnički problemi u pitanju, kvar na računalu, prekid interneta, zauzetost i slično.
Tad nas kao u ovom slučaju, na naš upit, sustigne predivan sonetni odgovor.
Hvala Roko! Živ nam i zdrav bio! /Urednica/
Roko Dobra
Javi se, moj poeta!
Sonja mi srcem piše;
ne samo zbog soneta,
neg’ i mene još više.
Javi se, moj poeta!
Sonja mi dušom javlja;
to ptica sa svog leta:
bez tebe nema slavlja.…
LJUBAV DO SMRTI
(Posvećeno onima koji se vole a ne mogu živjeti zajedno jer su različitih rasa, nacionalnosti, vjera ili društvenih statusa.)
Ivica Smolec
dva zelena pupa u proljetnom jutru
jedan na brezi drugi na hrastu
uče se živjeti šire se suncu
dva pupoljka nježna u susjedstvu rastu
dva zelena lista gledaju se s čežnjom
između njih ponor svemir među njima
svi listovi šušte samo oni šute
a prolazi ljeto a bliži se zima…
MIRIŠE NA DUGU SURADNJU
Naš novi suradnik je Ivica Smolec, pjesnik i pisac kratkih priča iz Velike Gorice.
Kako naslov i kaže, već prva slova našeg sugovornika, zamirisaše na dugu suradnju. Pa kako? Otkud to znaš već unaprijed? -pitat ćete se. Pa eto, muka (na)mirisati kad (se) ima šta.
Kao bogata i gusta krošnja jorgovana poetski su plodovi našeg budućeg suradnika. Nevažno …bijeli, modri, gusti, rjeđi …važan je miris koji ostavlja trag. A traga tu ima, još i kako!…
ŽŪTȌ I MODRȌ
SUNOVRATI
William Wordsworth (7. travnja 1770. – 23. travnja 1850.), pjesnik engleskog romantizma,izrekao je značenje poezije kao spontano prelijevanje snažnih osjećaja, a svoj doživljaj svijeta i trenutka jednog proljetnog dana pretočio je u stihove ove prelijepe pjesme.
Prepjevao: Luko Paljetak
Samotan sam ko oblak luto,
Samotan sam ko oblak luto,
Što lebdeć’ i brijeg i dol hvata,
Odjednom spazih mnoštvo žuto,
Obilje zlatnih sunovrata,
Uz jezero pod stabla skriše
Oni se s vjetrom što ih njiše.
Odjednom spazih mnoštvo žuto,
Obilje zlatnih sunovrata,
Uz jezero pod stabla skriše
Oni se s vjetrom što ih njiše.
Redom, ko zvijezde pune sjaja
U mliječnoj stazi što se broje,
U nizu kojem nema kraja
U mliječnoj stazi što se broje,
U nizu kojem nema kraja