događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 03.08.2010.
Dajana Sabo
Bezdan, stvara se preda mnom,
još jednom kada me oblaci sakriju,
kada svježina dana odlučuje koliko ću živjeti
Nestanak inspiracije, pobjegla je daleko od mene
i skrila se tamo negdje među ostalim dugama, a ne smijem
za njom, da i ja ne bih postala samo jedna od boja, zapanjujuća, a nevažna.
Prokletstvo je kad se tvoja ljepota…
Dajana Sabo
Danas ću ti pokloniti još jednu svijeću, manje-više jednako
izblijedjelu, možda samo na čas zatitra drugačijim tonom
pa da na trenutak pomislim da si to bila ti,
da se možda danas pomirim sa svime što se događa
oko mene i u meni,
nejednakim tonovima tog običnog plamena čiji odbljesak
pleše tu na mojem zidu,
umara ta pomisao da ti poklanjam zarobljenu svjetlost…
Dajana Sabo
Odbljesak,
na trenutak me prišio za one sive tonove loših uspomena,
zaslijepio me udarcima poznatog parfema Nedostižnosti,
nedodirljivih granica, vezao za slijepoću u kojoj uživam,
jer tu ništa ne vidim, ništa ne osjećam
Udarac,
na trenutak me paralizirao i moje oči su pokleknule silini
utrnuća, suviše me boli i ne želim da prestane,
ovo plavetnilo neba me tako lako obori, tako me lako…
Dajana Sabo …28. rujan 2010. u 01,43
…i bit ćeš moj dnevnik, u tebe ću ispisivati
trenutke svog života,
potiho, nečujno
ušuljat ću te u sebe i zarobiti tvoje
postojanje u svom,
dotaknuti nebo i obećati mu da ću te vratiti
…i bit ćeš moja tinta, tobom ću
ispisivati obećanja dana nebu,…
Dajana Sabo
Tamo, kroz tišinu navire se smijeh ovaj puta praznih tonova
ispunjavaju redove između rečenica koje si noćima izgovaramo,
čuje se i dalje tapkanje prstiju po poznatim putevima
nacrtanim slovima
zapeli smo negdje između ili bar na kratko zastali
da se obazremo na treptaj Sunca koje još uvijek tako hladno grije,
peče me, možda malo i previše, ta pomisao stvaranja okvira
oko tvojih stihova, jer znamo da su previše nestabilni da…
Dajana Sabo
Još jedna nestvarna noćna mora, a ponekad smo poželjeli osjetiti
onaj dašak vjetra pod nogama, misleći da ćemo se
brže kretati po ovoj krivulji različitih obaveza,
neke nas previše zaokupljaju i ne možemo se pomaknuti
s puta koji nam je sudbina ucrtala,
naše ruke su premalene i naše noge su preslabe da
izdrže ovaj silni pritisak sadašnjice, tek toliko da ljudi
shvate zbog čega se toliko bojimo letjeti…
Prisjećam se
onih starih dana dok si bila tu, toplih dana
vječnih proljeća,lastavica i mirisa tek zasađenih ruža
Prisjećam se
lelujavih listova staroga lješnjaka i glatkih travki pod bosim nogama,
tek pokošene u kasno poslijepodne
Prisjećam se
trenutaka uhvaćenih na fotografijama, zaleđenih, kako me zovu…
Lako je ispisivati isprazne liste želja,
kojima smo odavna davali još besmislenija značenja,
misleći da ćeš se uspjeti upisati na popis zaboravljenih ljubavi,
a već si jutrom pjevao koliko je trebalo da se vaš svijet sruši,
i sad smo dostojni pogledati si u oči
i zaključivati na temelju pokreta koje smo napravili,
da si ipak malo drukčiji od ostalih,
i pomišljaš na mnoge stvari koje nisu vrijedne jedne osobe,…