piše: Gordana Knežević
…kotrljaju se, prevrću i susreću, sudaraju u dodiru s kamenom …
i pjene se u nestajanju da bi se utopili i stopili…
vraćaju se i plivaju još jednom tražeći pučinu …i neka nova mjesta, tražeći i ostavljajući uvijek i dio sebe.
…i dio sebe pronalazim u bezbojnom, i tako nevidljivim putujem, a dotičem i ono vidljivo samo meni…
osjetilima mojim i nastavljam tražiti smisao…
…a smisao osjećam i u ovoj tišini, prije svega tišini, a slike su
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
S VINODOLSKE PLAŽE
Novi Vinodolski/Na plaži u Novom Vinodolskom, vjerojatno i negdje drugdje …uz one domaće … sastane se i nas iz iseljeništva oko petnaestak ponekad i dvadeset. Dnevno nam se približe i pojedini iz drugih hrvatskih gradova. Čovjek ne može vjerovati kako je svijet …iako veliki … ponekad mali.Ljudi se međusobno upoznavaju i prepoznaju čak i na plaži. Tu je Srećko, stari mornar u mirovini …prošao je skoro cijeli svijet. Kako i sam kaže …nema mijesta gdi
KUTIJA POLJUBACA
LUKIN PORTAL …naš prijatelj …
Početak priče ide daleko u prošlost, kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar.
Sljedećeg je jutra djevojčica donijela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe.”
Kad je otac otvorio kutiju i vidio da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Opet je prekorio kćerkicu: “Pa ne možeš mi pokloniti praznu kutiju! Zar ne znaš da ako pokloniš kutiju, u njoj nešto mora i biti!”…
LJUBAV JE …
IZ KOBLENZA NA MISU U FREIBURG
Koblenz-Freiburg/Prekrasno je bilo gledati na TV ekranima posjet Pape Benedikta XVI. svojoj domovini. Sjajno je bio dočekan u Berlinu i Erfurtu. Sestre Anamarija Pooschen i Gordana Serdarušić sa sinom Božom zaiteresirao je njegov posjet Freiburgu. Idemo na misu sv. oca u Freiburg …rekla je Gordana. Sin Bože je radosno prihvatio a i sestra Anamarija nije imala ništa protiv. -Duga vožnja iz Koblenza nije predstavljala problem. Vožnja je prošla je u redu i sretno smo stigli na City Flugplatz u Freiburgu. Bio je već dobro popunjen. Našli smo mjesta za sjedenje tako NOVOROĐENČAD SJENICE
Rajko Glibo
Pet mi je godina. Mama kaže bit će ih više. A kada? Moji najdraži prijatelji su dvije sjenice koje su napravile gnijezdo u stablu stare šljive za svojih troje novorođenčadi. Pametna je sjenica. Njezin čovo pametan je malo manje od nje. Ne znam kako se zove, ali u nekoj vezi jesu …Prije njih društvo mi je često pravio klikavac. On je davno duguljastim kljunom kuckao po suhom natrulom dijelu šljive. Izdubio je …
DRVOSJEČA TVRTKO I FAZAN IZ NEBESKOG VRTA
Igor Knižek ….LUKIN PORTAL …PRIJATELJ HRVATSKOG GLASA BERLIN
Jednoga dana drvosječa Tvrtko u šumi je sjekao drva. Kad se već umorio, sjeo je uz rub šume gdje je počinjala velika livada obrasla visokom travom. Nedugo kako je sjeo, začuje šuškanje u travi pobliže njemu te ustane da vidi nije li kakva guja ljuta na njega što joj smeta. No kako je ustao, imao je što vidjeti.
Kroz visoku travu što se uvijala, lepršao je neobično krupan i lijep fazan. Tvrtko je od napornog rada poprilično ogladnio pa pomisli kako bi rado koricu kruha, što ju je ponio za objed, zamijenio…
NIJE VELIK TKO SE VELIK RODI
Sonja Breljak
Berlin/ Tekst i fotografije što nam ih iz Novog Vinodolskog posla Josip Mayer pokazuje i ukazuje na rodnu kuću Mažuranića u Novom Vinodolskom. Treba joj obnova …kaže se u tekstu i slici. Domu Mažuranićevih i djeci u njemu treba pomoć …tvrdi autor. Mi prenosimo tekst sa spomen ploče koju na pročelju kuće 1955. godine, postaviše Novljani. – U ovoj nekad seljačkoj kući rodiše se prvoborci narodnog jedinstva ANTUN MAŽURANIĆ, profesor i slavist 1805.-1888., IVAN MAŽURANIĆ, pjesnik 1814.-1890., MATIJA MAŽURANIĆ, putopisac 1817.-1881., VLADIMIR FRAN MAŽURANIĆ 1859.-1928. Godine 1864. proširiše i nadogradiše očevu seljačku…
DJEČJI DOM TREBA POMOĆ
piše: Josip Mayer
Novi Vinodolski/ Mi, Hrvati iz iseljeništva, naučili smo radeći i živeći u modernim evropskim zemljama vidjeti opasnosti i loše životne strane, te upozoriti …reagirati na neke stvari koje se događaju u našoj okolini. Nije ovo nikakva prijetnja onima koji bolje znaju. Ipak, treba reći …pojedini domaći, posebno oni u politici i upravnim i vladajućim foteljama, to često nažalost shvaćaju naopako, ponekad čak i zlonamjerno.A takvi sigurno nismo. Puno je primjera kod nas u koje treba uprijeti prstom, od politike …
KAKO POČELO TAKO I ZAVRŠILO
piše: Marija Matijašević
Berlin/Došli su! K´o horda ispred vrata stoje …tmurnih velikih očiju, tamnoputi, kršni, niskog rasta, preplanuli suncem. Osam ih je. K´o lešinari. Šute. Ulaze poslije gazde u stan. Gazda pita …gdje da počnemo? Pokazah prstom …riječi mi zabjegle. Trgaju masivni hrastovi regal. Meni prelijepi. Puno mi godina uljepšavao dan. Škripe daske … neda se hrast. Sastao se muški protiv muškog. Gaze nogama stakla, sve frca na sve strane. Jauče regal …a jauče i moje srce. Samo nekoliko minuta …i sve je gotovo! …
