događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 13.02.2014.
tekst i foto: Marija Kukić
Na rubu puta, prekriven travom, cvijećem i ostalim biljnim svijetom čamio je u samoći jedan posve običan kamen. Neugledan, neprimjećen, osamljen. Reći ćete: „Kamen k’o kamen.“
Ali ovaj ovdje ipak je bio nešto drugačiji. Često je razmišljao o svom životu.
U njegovu životu nije se uglavnom ništa događalo. Uobičajeni dani i noći. Ptice, pčele, mravi, skakavci, …
piše: Slavica Jurčić
Moj dan počinje kao i svakoj drugoj ženi, prvo si pristavim crnu kavu i tada iznesem svoga papagaja na terasu.
Moj dan ipak nije kao u drugih žena. Prije nego voda zakuha ja si bocnem prst i mjerim si razinu šećera u krvi.
To si moram raditi prije svakoga obroka tj. ujutro, u podne i navečer. Između tih obroka ne bih smjela ništa pojesti da si ne poremetim razinu šećera u krvi.…
piše: Slavica Jurčić
Ovih dana sam imala vremena razmišljati o sebi ali i o drugima.
Moj život se potpuno promijenio od kad sam oboljela, svi već znaju da imam dijabetes i da si četiri puta dnevno mjerim razinu šećera u krvi i zatim si dajem inzulin.
Moja djeca i suprug su puni razumjevanja i vode brigu o meni, pomažu mi jer mi je njihova pomoć neophodna.…
tekst: Štefica Vanjek
Slušam danas vijesti na radiju, inače, radio kod nas u domu svira od jutra dok ne idemo leći… valjda je uz glazbu lakše prožvakati sve dnevne gluposti.
Sluša se radio i kada se gleda tv na stranom jeziku, obično turskom. Samo za vrijeme svakodnevnih vijesti, radio šuti.
Slušam i ne vjerujem. Kažu da su američki znanstvenici otkrili da pubertet traje od desete do dvadeset četvrte godine.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 26.06.2015.
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Volim se sjetiti obiteljskih posjeta mom stricu Mati u Gorskom Kotaru, u jednom malom zabačenom selu u šumi.
Naš stric nas je uvijek dobro ugostio i u njegovoj kući smo se osjećali kao u svojoj. Iako je klima u tim krajevima hladnija nego u Slavoniji, tu sam ja uživala i voljela istraživati.
U sjećanju mi je ostala uspomena na jednu djevojku koju sam …
Iz naše arhive/ objavljeno 27.01.2014.
…kćerkama s ljubavlju …
piše: Marija Kukić
U vrtu pored kuće raslo je raznovrsno bilje. Samoniklo, ali i ono odnjegovano ljudskom rukom. Bilo je tu čička, kupina, gloga, šipka …dakle bodljikavih biljaka.
Među tim bodljikavcima posebno mjesto na pijedestalu zauzimale su tri ruže.
Nisu izniknule istovremeno. Razmak među njihovim nicanjem bio je pet godina. Bodljikave, ali odnjegovane ljudskom rukom, oblikovane …
tekst: Slavica Jurčić
Voli li on(a) mene? Vječno pitanje koje nam se vrzma po srcu i po glavi, vječni upitnik.
Ljubav nema cijenu. Za neke osobe je to zlatno pravilo i zaklinju se u vječnu vjernost osobi s kojom provedu najbolje godine.
Dvoje mladih koji se vole strastveno i nježno kada uplove u bračnu luku nailaze na kompromise koji ne mogu i ne smiju preskočiti.
Prvi od kompromisa su njeni i njegovi roditelji, nekada oni …
tekst i foto: Nataša Pecić-Janković
Pakujem se nakon posla i bježim u divljinu. Na brzinu oblačim kupaći kostim i uzimam kremu za sunčanje, ona mi je na prvome mjestu jer imam jako svijetlu put, te ručnike, kavu i još sitnica koje jedva da držim u dvije ruke.
Prolazim kroz uličice maloga pitomoga mjesta u središnjem dijelu otoka Cresa. Mještani su mi rekli da zaseok ima svoju plažu pa sam se i sama zaputila u istraživanje iste.…
piše: Barica Šljivarić Buttel
Zovu me Barbara moji poslodavci ovdje u Njemačkoj. Moram reći, ugodni i pristojni ljudi.
U malom mjestu Bad Bayersoienu radim kao sobarica i pomoć u kuhinji. Naravno, radim sezonu, pa ću kući, u moju Slavoniju.
Iako ne znam njemački jezik, uz moje radne kolege iz Hrvatske i engleski, dobro komuniciramo, tako da sve više razumijem i njemački. Važno mi je to i ne samo zbog posla.…