događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Kitana Žižić
Mola mog djetinjstva. Mola moje mladosti. Prva plaža Hvara kad se krene prema zapadu. Ne baš plaža, prije mulić za brodić i razbarušene stijene s ponekim zgodnim ulazom u plićak. Neke toliko skliske od morske trave da se trebalo dobro pridržavati pri ulasku u more. Ali moglo se skakati s mulića.
Ja sam skakala samo na noge i/ili skupljena u loptu. Premda rođena u srcu Hvara, nisam se mogla pohvaliti plivačkim vještinama.…
tekst: Štefica Vanjek
Ljudi moji ovo globalno zatopljenje čini čuda neviđena, ne samo ljudima da postaju zvijeri, pa je čovjek čovjeku vuk, nego i zvijerima da postaju ljubimci.
Neki dan moj novi susjed i ja razgovaramo u voćnjaku i pogled nam zaokupi neka životinja na pruzi iza voćnjaka. Ja sam konstatirala da je mačka jer tako daleko ovako ćorava ne bi prepoznala ni da je bio vučjak. Zato, susjed, već kad je šmugnula ispod vagona, shvati da nam se to lisica šeće po susjedstvu.…
piše: Edit Glavurtić
Krajem srpnja a početkom kolovoza, svake smo godine mama i ja putovale na jug, u Dalmaciju, da na našem otoku provedemo dvadesetak dana s babom Vitorijom.
Od velikog uzbuđenja uoči puta, loše sam jela i loše spavala, razmišljajući što ću sve ponijeti od odjeće, a što od knjiga i pribora za plažu. Imale smo na raspolaganju dvije putne torbe a ni i Glavni kolodvor nije bio blizu, pa je od kuće, za svaki slučaj, trebalo krenuti puno ranije.…
piše: Kitana Žižić
Zvoni! Oglušujem se. Već odavno živim usamljeničke udovičke dane.
Doduše nisam bila puno manje usamljena dok mi je muž bio živ. Dosta stariji od mene. Nisam ga ljubila. Poštovala jesam.
Opet zvono. Ne ustajem. Kad je treći put zazvonilo, neugodno mi. Dižem guzicu, već podeblju od previše sjedenja i gledam kroz špijunku.…
Iz naše arhive/ objavljeno 05. kolovoza 2011.
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Emil Cipar
Kao i svake godine tako i ove, proslavit ćemo Dan domovinske zahvalnosti. Učinit će to svako na svoj način …Vlada, Predsjednik, braniteljske udruge…
Šta to ustvari slavimo? Trebamo li? Imamo li razloga za to? Treba li uzeti u obzir da Srbima taj praznik posebno smeta i da je to za njih Dan žalosti?
Pokušat ću trijezne glave, svjestan činjenice da pišemo 2011.…
tekst: Slavica Jurčić
Jučer sam spremala pretince u ormaru… Izmiješale se slike iz moje i Ivine mladosti, kutija koja ih je držala 25 godina sada je popustila. Odluka je pala,slažem ih u novu kutiju.
Istovremeno mi je i mašina oprala veš pa pozovem mojeg Domagoja da pregleda i složi slike. On sjedne i s velikim interesom zaključi da će ih složiti po veličini.
Veš sam objesila i zadržala se vani više od pola sata, povratak u kuću i pogled u dnevni boravak me potpuno oraspoloži.…
tekst: Kitana Žižić
Na počinak smo otišle pune strepnje. Nas tri sestre i četvero male djece. Na Škoju u Vlaki blizu crkvice Sv. Klement.
Oko crkve tamnozeleni vitki čempresi, privlačivaći gromova, jer duboko korijenje isprazni opasan elektricitet duboko u zemlju. Tako štiti kuće u blizini, ali dok to nisam znala, ježila sam se od svakog nevremena s munjama i gromovima.…
piše: Kitana Žižić
Kad sam odrasla dovoljno da se smijem nadati ljubavi, nisam mnogo razmišljala o njoj. Zaljubljive prirode očaravalo me to lebdjenje naraslim krilima. I moja prijateljica je bila sklona zgodnim mladićima, pa ipak smo obje pripadale generaciji, koja je Hvaranima predstavljala vrlo veliku zagonetku.
Svi smo se u razredu voljeli, i cure i dječaci, ali smo prvenstveno bili dobri drugovi. Izvodili smo svakakve manguparije poput sve ostale djece, gajili međusobne simpatije, ponekad na toliko intenzivan način da je slomljena…
Iz naše arhive/ objavljeno 05.08.2015.
piše: Slavica Jurčić
Ovo je priča o majci koja je skromno živjela i koju život nije previše mazio, ali se nikada nije predavala.
Kata je bila slaba ženica koja je tokom svog života imala lijepih, a i ružnih godina, poživjela je čak devedeset. Kao mlada je ostala udovica. Bila je udana za Marka s kojim je imala četvero djece, tri kćeri i jednog najmlađeg sina koji oca nikada nije niti upoznao.…