događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Sanja Rotim
Nije čudno da je prosinac u Zemlji Božićnjaka vrlo hladan. Ali prosinac o kojem pričamo ovu priču bio je iznimno hladan i palo je toliko snijega koji je obilno prekrio svu šumu.
Iako se krajolik činio prilično impresivnim, životinje su se našle u velikim poteškoćama da se zaštite od mraza i jakog…
piše: Branislav Mikulić
Prošla je godina otkako je otac umro, nikako nisam mogao prihvatiti da ga nema. Stalno sam mislio tu je negdje, doći će. Kad bih čuo korake u stubištu, načas bi mi se pričinilo da je to moj stari, da će zakucati na vrata. Ili kad bih s prozora vidio osobu kako se penje ulicom, pomislio bih da je to on. Naprezao bih oči da vidim da li se taj što dolazi uz ulicu gega kao otac. Pa kad ne bih vidio njegovih znakova u hodu dolazeće osobe, brzo bih se odmicao od prozora, osviješćen istinom, a rastužen. Takve i slične pričine su mi se ponavljale, skoro redovno.…
piše: Đurđa Vukelić Rožić
Sto i jedna konjska snaga dvogodišnje Honde vozi dvostruko veći zbroj naših godina na kulturni događaj u lijepom i udaljenom hrvatskom gradu. Puni smo briga ali i adrenalina, jer zimi rijetko odlazimo od kuće. Nabava namirnica, specijalistički pregledi, terapije, kavica kod susjeda, i to je to. Strpljivo zasluženi, mirni umirovljenički dani.…
tekst i foto: Joso Špionjak
Naiđe ponekad vrijeme u kome uzastopce intenzivno sanjam. I ti snovi su toliko upečatljivi da su slike, ne samo nakon buđenja, nego i narednih dana dosta jasne i prisutne.
Jednom se radi o nabujaloj rijeci. Drugi put se pojavljuje veliko mnoštvo ljudi. Ponekad su u tim snovima i osobe koje su odavno napustile ovaj svijet. Zatim su tu zmije, traženje puta, letenje i mnogo drugih zbivanja.…
piše: Kitana Žižić
Vraćanje u prošlost, prizivanje sjećanja na nekadašnje dane ni kod koga nije nikakvo čudo. Sklonost je to koju mnogi imaju, potreba koja ponekad razvedri tamu kad se nadvije nad nekom današnjom nelagodnom situacijom, drukčijem poimanju prihvatljivog ponašanja, vrijednosnim sustavom izvrnutim naglavačke kao „miševi i mačke“ uvaženog Luke Paljetka.…
Priča za male (a i velike)
piše: Ruža Zubac-Ištuk
Marijana je počela čvrsto stiskati maminu ruku čim je ugledala školsku zgradu. Prolazila je djevojčica ispred te velike kuće svakodnevno dok je išla u vrtić, ali ni jedanput se nije uplašila velikih ulaznih vrata, mnogobrojnih prozora i učitelja koji su ulazili u školu, no danas joj izgleda drukčije. Mrko i ozbiljno, ni malo nalik igri u prašini na školskom igralištu kamo su je roditelji ponekad vodili popodne, baka nedjeljom.…
Priča za male i velike
piše: Sanja Rotim
Činilo se kao da se sunce spustilo na krošnje drveća. Otkako je na jesenski ekvinocij stigla slikarica Jesen, šuma je izgledala kao iz bajke. Slikarica je bila odjevena u haljinu od lišća zlatnih nijansi. U jednoj ruci je nosila tempere i vodene bojice a u drugoj veliki kist.…
Silazila sam niz brijeg glavnom grobljanskom alejom, pogledom prateći odvojke i staze što granaju se između vječnih odmorišta Homo sapiensa; grobnice od betona, vapnenca, mramora; Kristalina, Jablanički i drugi, granita, dostojanstveni Bengal black ili African red…… 
Ponadah se, napokon sam se izliječila od potrošačkih boljetica i prekomjernog kupovanja. Nekako se uspijevam oglušiti o podmuklu želju za kupovanjem lijepih stvari, a koje mi nisu potrebne. Naročito, nakon što je u stanu 3C u mojoj zgradi, umrla stara gospođa Zdenka.… 
Čim je ušao u razred direktor škole, mali čovječuljak kojeg su učenici zvali Žile znala je da se nešto desilo. Iza njega je cupkala Stojka, profesorica srpsko-hrvatskog. Svi su ustali. Jer, tada su učenici ustajali kad u razred uđe profesor ili direkcija.…