CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nikola Šimić Tonin
Veljun, velja, veljača, prevrtača veljača, 2012… Pahulje, pahulje, pahulje, i dalje pahulje… Odsjecaju sjecivima brida ledenica, u zakutak dobrano i davno već od gradskoga oltara, kuće zanemara, odsječene dijelove svoga bića, kojeg oživi o izborima, kada se po selima i zaseocima, o gradskim novcima taksira, kombijima, osobnim prometalima, … Plačaju autobusi Knin-prometa, Strijela-busi, Laste, Beograd-Bus-evi, Ćopić-DOO-i… s one strane tamo, glasačke Hrvatske, preko Drine……
11 CRTICE IZ ŽIVOTA
NEBESKA DRVA
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nikola Šimić Tonin
Naš je otac uvijek u ustima rastezao, kao plastiku, jednu te istu riječ i misao:
-Susjed ti je bliži od brata, i od ikoga bližnjega. Kao košulja, uvijek ti je uz kožu… Ne bojim ti se ja nikakve sile „tamo odnekuda“… Kako ćeš s onim koji zna , kada ti koji i kakvi zalogaji usta ispunjaju…
ŠTO JE ČOVJEK
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Dražen Radman
Kad nam Dražen Radman pošalje pjesmu, kolumnu, osvrt… napiše u mailu par riječi osobno. Ali čak i tih par rečenica ne možemo vam uskratiti, jer su tako globalne i tako duboke da bi to bio grijeh. U popratnoj poruci za pjesmu „Ranjenik na putu“ Dražen je napisao sljedeće:
-Evo onog biblijskog događaja o milosrdnom Samaritancu, koji je, za razliku od svećenika i levita, zastao i pomogao potpuno…
TO JE NAMA NAŠA BORBA DALA
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Mirela Bajlović Marasović
Stojim na blagajni …čekam red. U jednoj ruci mi dijete, šal, kapa, rukavice, igračke u drugoj namirnice za ručak …ispred mene starija gospođu udavi jadnu prodavačicu …dušu joj satra.
Ova jadnica skoro u suzama …jer već gospođa u redu iza mene viče:
-Hoće’l to tamo …zar ću ovdje penziju dočekat?!
Pomislih …o jaka će ti biti, gdje god je dočekala!
Ipak šutim, pribrana …gongula s gospođom davež ne uzima…
HAJDUČKI GROBOVI
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nikola Šimić Tonin
1837. godina. Staklasto čisti zrak boje jorgovani.
Predio s rijekom, razbacanim kolibicama, kukuruzom ogrnutim poljima…
Hrvatine tu žive… Podnose se vuci i hajduci…
-A kakvi su to Hrvaćani?
-Bjež ne pitaj, tude veli …to su ljudi izvraćeni,
ne boje se turčina ni fratra, pod puškom povazdan rade rijetko će je i po noći iza pasa izvaditi… I kod ženska i kod muška,…
LIČKI MEĐED
prilog: Emil Cipar
Kad se baviš novinarstvom onda nemaš tri čiste. Poznanici kažu …on je otkačen, ali to je još najblaža verzija. E takvi smo i Sonja i ja. Znam …sad ćete reći: ma niste vi ludi …kakvi, vi ste samo malo …onako na svoju ruku.
Što god vi rekli mi znamo kako s nama stoji. Ne smeta nam što smo na svoju ruku, ne smeta nam što smo posebni, jer da nismo ne bi bilo ni „Hrvatskog glasa Berlin“.…
ROMI, CRKVA I POBOŽNOST
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nikola Šimić Tonin
Malo je znana, ili i nije sasvim i neznana, Romska pobožnost, priklanjanje najbližoj vjerskoj zajednici, vjerskoj većinskoj suživotnoj opciji. Tragom toga, tako negdje, oko grada, Dugoga sela, roditelji novorođenog djeteta oveće romske zajednice odluče prikloniti se katoličkoj crkvi. Uz stalne pripomoći od fra Antiše X. isprose i krštenje.
U početku i sam u nedoumici, uze fra Antiša pred sebe nimalo laku zadaću, crkvenu pripremu svetoga sakramenta krštenja. Na…
ČUDO U SPLITU
Hrvatski glas Berlin
redakcijski uradak
Sasvim svakodnevna prepiska u našoj virtualnoj redakciji. Naš suradnik Dražen Radman iz Splita poslao pjesmu u kojoj je bila pogrješka, pa poslao ispravku.
Mi ispravismo i informiramo Dražena kratkom porukom sljedećeg sadržaja:
Evo Dražene ispravljeno: http://www.hrvatskiglas-…
TVRDE TIKVE
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nada Landeka
Živjele u obližnjem vrtu tri tikve. Živjele su skladno, voljele se i poštovale. Iz jednog su izvora pile vodu, crpile hranu, svaki dan su se sve više širile na zemljištu na kojem su rasle, i kako su rasle tako im je bivalo sve tješnje i tješnje.
Iz početka se njihova rasprava i međusobno predbacivanje svodilo samo na neki beznačajan jauk, a kako je vrijeme sve više odmicalo tako su i one bile sve glasnije i sve nestrpljivije…
DRUJINA TORBA
Što će ostati iza onih ljudi koje nitko drugarom zvao nije?
Napisao: Joso Špionjak
Njegovo pravo ime je bilo Ivo. Moj otac ga je uvijek zvao Druja. Tako je i on zvao moga oca.
Nigdje na svijetu nije tako učestala pojava da se ljudima uz pravo ime doda još jedno, kao što je to kod nas slučaj. Ali ponekad se iza toga krije nešto važnije od samoga imena ili nadimka.