GOSTIONICA “METLA”

Idemo u „Besenwirtschaft“ ili u „Gostionicu Metla.“!

Piše: Josip Mayer
seljacki-stol-cetiri-stolice-slika-30400685Winnenden/Upravo prije par dana pročitah na ovom portalu tekst pod naslovom“SIROTINJSKI SENDVIČ“.

Bože, koliko sam šnita masnog kruha pojeo u životu! Pomislih, čitajući. Naravno, to me potaklo i na daljnje razmišljanje.

Stvarno se ne mogu ni sam sjetiti, kada mi je netko u hrvatskoj gostionici ponudio kruh i mast na jelovniku, ili krvavicu s kupusom i slanim krompirom ili što drugo od kolinja.…

više

GDJE JE SAD KUĆA

Riječ-dvije iz uvoda “Veseli se Posavino” u organizaciji berlinskih Brođana

Foto, tekst, obrada i izvedba: Emil Cipar i Sonja Breljak
057
Gdje je Posavljacima sad kuća, gdje  mjesto u kojem će udomiti svoje goste, gdje su plodne njive i šljivici, gdje prela i igranke… gdje je crkva u kojoj će se Bogu pomoliti, a poslije mise uz zvuke šargije i kolo zaigrati!?

Eh, život je to. Ne uvijek lagan i lagodan. I kora kruha često je tvrda.

Odlazili su Posavljaci oduvijek u svijet. Često sa zavežljajem u kojem je friška…

više

ŽIVOTNI KRUG

Izrečene čestitke samo su čekovi bez pokrića

Marija Kukić
80737580Sve se vrti u krug. Jedno odlazi  i nestaje, drugo dolazi i ostaje. Neprekinuti lanac koji se sastoji od najrazličitijih karika življenja. Tako je i 2013. otišla u nepovrat. Sa sobom je odnijela u naručju sve; lijepo i ružno, veselo i tužno, dobro i zlo, sreću i nesreću, zdravlje i bolest, život i smrt…

Ispraćena je na različite načine i s najraznovrsnijm željama. Netko sa željom da se nešto slično ne dogodi nikada i nikome,  netko sa žalom jer je otišla. A kružnica nema početka ni svršetka. Ima samo…

više

ROKO BAUŠPEK

Ćuko mu je platio i svoje i njegovo neznanje

piše: Željko Jelavić
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u punom jeku ekonomske, i ine, emigracije, krenuo i Roko iz jedne bosanske zabiti, trbuhom za kruhom, ali i za salamom, mesnim doručkom i ostalim „derivatima“.

Kako se bojao vode i nikada nije naučio plivati, tako ‘Merika nije dolazila u obzir.

Stoga se „otisnu“ Ćirom (malim uskotračnim vlakićem) do Broda na Savi, a zatim pravom „željeznicom“ drito u Njemačku.…

više

PUT VR(IJ)EDAN POŠTOVANJA

Da bismo ocenili čovekov život moramo pogledati odakle je pošao i gde je stigao

piše: Jelena Stamenković
unnamed– Moja je obitelj bila pobožna. Od sedme godine smo išli na vjeronauk. Ko nedjeljom ne ode na misu navečer ne smije izaći. – Priča kuma crkve u Bačkom Gradištu, Ana Jovanović, rodom Banjalučanka.

Moj otac Jozo Radman je bio bogat, lijep poželjan mladoženja. I mama Katarina je bila lijepa, al sirota. Rano je ostala bez roditelja pa ju je othranio brat. Jednom kad su izlazili iz crkve čežnjivo je rekla prijateljici: Joj, kome li će ovaj biti muž ?

više

VALJDA JE TO NOSTALGIJA

O Brodu moga djetinjstva 1

piše: Drago Oršić
djeca-nogometPomišljam ponekada da starenje čovjeka približava njegovom djetinjstvu.

Slike koje su davno prošle pokraj nas postaju jasnije, detalji se ponovo pojavljuju, iako bi nekim slijedom trebali biti davno zaboravljeni.

Sjećam se moje Brličke gusto prošarane rupama od bombi, zbog blizine tvornice vagona, ruševina kuća u mojoj ulici u kojoj su tada …

više

E PA SAD…

Dva stvarno suvišna dana

Piše: Emil Cipar
Milanka-Opacic-prijeti-smjenama-u-brodskom-Centru_ca_largePonedjeljak 6. siječnja 2014. Deset je sati i trideset minuta.

Dobar dan, ovdje Emil Cipar, Hrvatski glas Berlin …trebao bih gospođu…

-Samo trenutak …spojit ću vas.

Telefon zvoni i zvoni. Nakon nekog vremena javlja se ponovo gospođa sa centrale:…

više

ON NE ZNA


A vlakovi su prolazili i prolazili

napisao: Igor Aračić
skretnica2Kao po nekakvoj šabloni, započeo mi je još jedan dan, ustaljen i dosadan kao i svi protekli dani. Pješačim, bolje reći vučem, do željezničke stanice jer nemam želje ići na posao koji radim bez volje.

Ali, od nečega se mora živjeti.

Na stanici kao i obično kupim novine i sjedam na klupu čekajući vlak koji opet kasni. Dobro je što nisam nervozan što ću opet…

više

SOPARNIK S UKUSOM NOSTALGIJE

Soparnik je posno jelo, tradicionalno se jeo (i jede) za vrijeme posta na Veliki Petak, Svi Svete i na Badnjak

napisala: Lidija Žderić
1549497_697905230241861_1716617871_n
Rane uspomene su mi vezane uz didov komin i onaj poseban miris čađe, pepela i lozovih grančica. Pod gredama komina su se klatili pršuti, pancete i jegulje no ono što se spravljalo na samom kominu bilo je još slasnije – riblji ulov od prethodne noći bačen na gradele, mlada janjetina i kruh ispod peke, ali meni je bilo najmilije kad bi se pravio soparnik.

Soparnik je jelo s područja stare Poljičke republike, a datira još iz doba od prije turskih pohoda na priobalje i Dalmatinsku Zagoru.…

više

MAGIČNI PUT

Što je ostalo od grada koji se mijenja do neprepoznatljivosti 

(Prvi puta objavljeno 21. kolovoza 2012)

piše: Nina Čuljak
Mostar/ U potrazi za podacima o našoj poznatoj spisateljici Ireni Vrkljan, naišla sam na intervju  koji je dala za portal Hrvatski Glas Berlin.  Razmišljala sam, prelistavajući masu web stranica na kojima se spominje Irenino ime, kako moja potraga za njenim djelima i podacima podsjeća na onu njenu o Marini Cvetajevoj (Marina ili O biografiji). Način se međutim promijenio. Pretraživanje interneta  nosi mnogo manje kretanja, interakcija sa drugima, čovjek se nekako zatvori. …

više