događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Opet sam ljuta na zeta. I na njegovu majku, jer ga je odgojila tako nerazumnog, da on odmah podmiruje sve svoje novčane obveze pa tek ono što mu na kraju svega ostane, donosi u bazu- u naše domaćinstvo. A to i nije bogznašto.
Ljuta sam i na onog nepoznatog mudrijaša koji je prvi izgovorio rečenicu – protegni se koliko ti je jorgan dug. Ta je rečenica onda postala narodna poslovica, a moj zet misli da je sve što je u narodu stvoreno, a priori i dobro.…
piše: Slavica Jurčić
Draga je bila mlada djevojka iz brojne obitelji. Živjela je u okolici grada Sinja početkom prošlog stoljeća.
Bila je očeva mezimica i najmlađa od sedmero djece.
Znala je ona svoga ćaću, kako ga je od milja zvala, često iskorištavati i kad god je pogriješila, on bi joj oprostio.
Već od rane mladosti pokazivala je svojeglavost. Majka ju je često korila radi njene loše naravi.…
tekst i foto: Marija Ajša Peuc
Velika Gorica/ Kad dođe petak, i dan danas, svaki se put osjetim nekako drugačije nego druge dane.
Od djetinjstva je petak za mene značio posebna događanja vezana za sajam u Velikoj Gorici, ali nekada puno više nego danas. Naime, sve se mijenja pa i ti sajmovi i sajmeni dani, “placevi” na koje smo odlazili uvijek puni nade, i prodavači i kupci.
Pred puno godina se Velika Gorica mogla pohvaliti održavanjem velikih stočnih sajmova. Na njima se moglo vidjeti razne krupne ili sitne stoke, peradi, te kao pratnja niz proizvoda za držanje, hranjenje ili čišćenje stoke.…
piše: Slavica Jurčić
Manda i Ilija sa svojih četvero djece dolaze u staroj Ladi u jedno slavonsko selo. Oni su ratne izbjeglice i preko posrednika mijenjali su kuću sa Srbima koji su odselili iz Hrvatske u Bosnu.
Djeca, od kojih je Irena najstarija, a Marko najmlađi, ne idu još u školu. Svi su tužni što ostavljaju svoj dom u Bosni.
Njihova kuća je krasna. Imaju i centralno grijanje, ali ovdje više nema života za njih. Pritisak na Iliju je prevelik.…
piše: Marija Juračić
U mojoj kući opet polemika. Ovoga puta oko odluke Naših šuma da izletnicima naplaćuju šumarinu, a koja se odnosi na boravak i prolazak kroz uređene šumske površine.
Moj zet se buni na izraz kojim krstim novi namet i kaže da on u standardnom hrvatskom jeziku ne postoji, što bih ja trebala znati.
Ja mu odgovaram da taj izraz zaista ne postoji jer nije bilo …
tekst: Slavica Jurčić
Do nje dopire miris kave i još drugih ugodnih mirisa iz kuhinje.
Njen mladi suprug ulazi u sobu i nosi joj doručak u krevet.
“Draga moja, sretan ti ovaj ženski dan!”
Da, taj prekrasni dan je bio Dan žena.
Ovih dana njen Krešo se posebno trudi i mazi ju i pazi, ona je sretna sa njim o uživa u njegovoj pažnji.…
piše: Marija Juračić
Ovog se puta za vrijeme objeda ja i moj zet nismo prepirali, ali ja sam se zbog toga jako zabrinula.
Kada je moj zet uspio pročitati kuda vode nove vladine mjere, onda su te mjere zaista jako prozirne.
Kamo sreće da se vlada od početka držala poante onog starog vica; Mujo, nahrani kerove i ništa ne diraj. Sada bi nam barem nos virio iz onoga u što smo upali.…
piše: Nataša Pecić-Janković
Žuta kugla sunca budi me ovoga jutra i obasjava svaki kutak moje sobe. Ustajem uz omiljeni jutarnji napitak, cvrkut ptičica i prekrasan pogled na more. Odlična terapija za početak dana!
Odlazim do centra gradića da bih vidjela promjene koje se događaju izvan turističke sezone. Tek pokoji šetač ili organizirana grupica starijih stranaca obilaze prazne lokale uz rivu. Jedan do dva kafića trude se da opstanu u ove prohladne dane.…
piše: Marija Juračić
Moj zet je naivac. I to ne od one vrste naivaca koja vjeruje svemu i svačemu, nego od one najgore vrste koja ne vjeruje ničemu. Ne vjeruje ni očitim dokazima, odbija argumente i sve proglašava pretjerivanjem i glupošću. Evo sami prosudite.
Nedavno sam na jednom portalu, a vi ste mi svjedoci, pisala o debelim ljudima. I onako u šali spomenula sam koje bi koristi imala država kada bi se uveo porez na debljinu.…
tekst: Slavica Jurčić
Fali joj! Još uvijek joj fali!
Fale njegove tople noge u krevetu, hrkanje i zajednička kava ujutro.
„Hoće li mi život biti isti bez njega?“ pitala se Amelija. Srce ju je zaboljelo svaki puta kada je mislila na Hrvoja.
Sjećala se ona njega još iz studentskih dana, uvijek s nosom u…