IZDURAT ĆU JA

piše: Kitana Žižić
Svi smo svjedočili kako se u životu često najsretniji trenuci dešavaju gotovo istovremeno sa najtužnijim. Valjda u tome ima neke logike, jer na taj način smo primorani pročeprkati u sebi i zadnji atom snage i zrnce razuma, da nas tuga ne svlada.

Znam, to je život, svatko će reći i s vremenom, tim najboljim liječnikom, polako se vraćamo u normalu i prihvaćamo i najnemilije događaje.…

više

KOMUŠANJE U MOJOJ MLADOSTI

tekst: Tonka Kahlik
Svako seosko dvorište imalo je čardak u kojem se čuvao kukuruz. Da bi bio u čardaku trebalo je obaviti neke poslove o kojima želim pisati.

Kada su kukuruzi na njivi bili zreli tj. suhi moralo ih se skinuti sa stabljike. Taj su posao u mojoj mladosti uglavnom radile žene.

Ustajale bi u ranu zoru. Ponekad je bila magla i hladno pa bi se čekalo da se magla raziđe.…

više

NIJEMA VIŠE NI DUNJE

tekst: Dubravka Lisak
Puelek bakine ižice rasla je druomna dunja. Kržljava, navijek se je buorila če ne bi najesen dala teri dišeći pluod i tak zacifrala bakinu kujnicu. Ja sem skruoz mala. Imam črlene kluompice, tere tak lijepe zveketaju dok ojdim čez bakine štijenjge.

Dunja tak lijepe diši, tak da bi saki puželjel zagristi ju, ali je žufka, i baka veli da bum dubila grižu če ju bum ijela. Nije baš fina. Du drugoga kata iže vojdiju betuonske štijenge z veliku želijeznu uogradu. Uograda je stara kak i moja iža. S kluompicama  vesele …

više

PERJE

piše: Tonka Kahlik
Zimske se večeri rano smrače pa je već u pet sati poslijepodne mrak. Na selu, u mojem djetinjstvu, te su večeri bile ispunjene, šalama, smijehom, ali ponekad i ozbiljnim svađama. U zimskim su se večerima obavljali poslovi za koje nije bilo vremena kroz godinu.

Zašto priča o perju?

Zapravo priča treba krenuti negdje u rano proljeće. Moja je bakica …

više

I KAD SMO DOŠLI DO RASKRŠĆA ŽELJA

piše: Kitana Žižić
On je otišao putem zaborava. Ja sam ostala s velikim upitnikom i s pustoši u grudima. Sva sreća da u tom trenutku neugodnog otrježnjenja i gorkog okusa razočaranja, nisam bila sama. Uz najbolju prijateljicu i sestru, s nama je bila tadašnja sestrina vjerna pratilja.

Kad smo shvatile u toj proljetnoj noći u dvorištu lijepe kuće pored mora, da se Nino vratio i da izostanak njegovog javljanja ne znači da je neplanirano produžio boravak u rodnom mjestu, ostale smo …

više

ISTINITA PRIČA

PRVOMAJSKA

piše: Edit Glavurtić
U kućicama radničkih kvartova Dubrave, Trnja, Trešnjevke i Črnomerca svjetla su se palila već oko pola pet ujutro, da bi vojska montera, ložača, krojačica, kuharica i radnika na raznim tvorničkim trakama na vrijeme stigla u jutarnju smjenu u šest.

U to se vrijeme na posao nije išlo automobilima, tko ih je i imao, koristio ih je za odlazak u posjetu rodbini, o Sisvetima na groblje, izlete u toplice ili odlazak na svinjokolju. Na posao se išlo gradskim javnim prijevozom, pa su kroz rano jutro malim ulicama predgrađa…

više

ISTINA SE IZGOVARA GLASNO

tekst: Slavica Jurčić
Svako od nas ima neko sjećanje na djetinjstvo.

Sjećanje može biti lijepo ali može biti i traumatična.

Moje djetinjstvo je bilo bogato baš radi sjećanja koja i danas imam.

Vrbnik na moru i zalazak sunca, mnoštvo cvrčaka koji u parku kraj mora tjeraju nas djecu da glasnije pričamo.…

više

USPOMENE NE BLIJEDE

tekst: Slavica Jurčić
Iako već 22 godine živim u Brodskom Stupniku, u mojim najdražim sjećanjima je odrastanje u Slavonskom Brodu.

Grad je tada bio drugačiji, mislim da je bio ljepši. I ljudi su bili drugačiji.

U to vrijeme, 80-tih godina falilo je mnogo toga, ali smo mi djeca imali više avantura.

Falilo je praška za veš i kave, a to smo mogli nabaviti na neke …

više

DA SE NE ZABORAVI

tekst: Tonka Kahlik
Noćas nam je snijeg zabijelio grad. Obukao stabla u bijele ogrtače i krovove pokrio snježnom bjelinom.

Pogled na bjelinu, tu nevinu bjelinu vrta iza kuće prenese me mislima u Slavoniju moju ravnu. U kuću djeda moga, bakice moje.

Posvuda bjelina i ledeno cvijeće na prozorima, samo kuhinja isijava toplinom iz zidane peći. Nekako je sveta tišina polegla na dvorišta i bašče naše slavonske.…

više

NA DASKAMA KOMEDIJE

piše: Štefica Vanjek
Nakon poprilično dugog odmora, blagdana, skijanja na poznatim europskim destinacijama, i kupanja u dalekim toplim krajevima, kreće kolotečina svakodnevnih nevažnih prepucavanja u državnom kazalištu. Njima ni snježne, ni ine oluje ne mogu ništa, uvijek se nekako isčupaju i narod zabavljaju ili rastužuju.

Opet gledamo komediju, i ne znam, smijati se ili plakati jer sam i ja jedan od pisaca…

više