događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
napisao: Emil Cipar
Loša vremena došla u zemlju …nema se. Sve je više onih koji su ovisni o našoj solidarnosti …o njoj im ovisi njihov kruh svagdašnji.
A mi smo Hrvati i uz to još i kršćani …duboko milosrdni …pomažemo gdje god stignemo i ne pitamo pritom za vjeru, spol, naciju, boju kože, seksualnu naklonost, za koga navija…
Takvi su nam geni. Dobra je to ljudska osobina ….ne samo kršćanska, ali nas kršćane je milosrđu naučio sam osnivač naše…
Kako je baka Tera iz Šnajdilovaca na referendumu glasovala PROTIV
piše: Željko Mužević
foto: Emil Cipar
Sada, nakon referenduma polako se slažu kockice oko svega i svačega.
Evo, recimo, kako je moj bivši najbolji prijatelj Emil Cipar (urednik našeg portala, op gl. u.) animirao glasače u jednom selu:
-‘Aloo, jel’ to Emil? Emile, dite vud je baka Tera iz Šnajdilovaca. Znaš …kućni broj 77.…
piše: Željko Jelavić
Dakle,od kad me pamćenje služi, najviše sam mrzio dan u godini kad je kolinje.
Taj dan bih po pravilu bio bolestan i bježao od svi onih mirisa, šurenja, topljenja čvaraka, obarina, ma …fuj!
To bi bio dan moga tjelesnog pročišćenje jer nisam mogao ni krušne mrve staviti u usta. Bio bih gladan cijeli dan, a oko mene nezamislivi smradovi.…
MALEN JE OVAJ SVIJET (Prvi put objavljeno 21. srpnja 2013.)
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Ponekad do dobre priče vodi čista slučajnost. Ne vjerujete? Evo …
Kad sam nedavno pratila folkloraše Hrvatske zajednice Berlin na njihovom prvom nastupu na Đakovačkim vezovima, dobih i iskoristih prigodu po prvi puta u životu posjetiti i Slavonski Brod. Odavno sam to željela.
Zašto upravo Brod? Urednik portala s kojim zajedno pokrenuh i vodim ovaj naš Glas je Brođanin, Emil Cipar, pa kroz tu našu suradnju upoznah i prije stvarnog…
Ovaj tekst objavljen je prvi puta 24. travnja 2012.
piše: Sandra Marelja Muić
Jere prekriži ruke i nasloni se svom težinom na klimavi stolić u kafiću. Čaše s mutnom vodom i minijaturne šalice s kavom napraviše opasan forehand volley, te se malo vode proli po kartama na stoliću. Paško hitro povuče snop i obriše o svoje hlače.
–Jere, ..moga si karte uništiti …koji ti je vrag?
Kafić se polako počeo puniti, šta sa srednjoškolcima koji su dobili…
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči…
Zapis Željka Muževića
Večeras sam se iz Grada vratio garavih prstiju od ljuske kestena koji je maločas poskakivao po užarenoj površini pečenjarnice.
Stajali smo na Korzu, nas nekolicina u redu, kako bi došli na red da nam pečenjar u papirnatu vrećicu gurne pola ili cijelu limenku pečenog kestena. U tom čekanju zamiriši neki davni kesten.
Tu na uglu Široke ulice i Korza. Pred Bambijem.
-Stigli su kestenjari – rekla je veselim glasom, razdraganih očiju…
Što nam rade naši u Bosni i Hercegovini
piše: Marica Mršo Kolak
U Uskoplju su od 20. do 27 .10. 2013 god. održane XVII Uskopaljske jeseni, manifestacija koja prezentira kulturnu bašstinu Hrvata ovog kraja.
Otvaranje je bilo u centru kulture uz pjesme našeg domaćeg glazbenika iz Voljica, Zdravka Ćurića koji podiže glazbeni duh spjesmom: “Uskoplje je moje mjesto” i dobi za to veliki aplauz od gledatelja.…
piše: Nikola Šimić Tonin
Grabeći prigodne prigode za ugrabit čašicu razgovora s pjesnikom prijateljem Miljenkom Manđžom, novinar, književnik i glumac, Valter Šarović, nacrta se i taj dan, točno u deset, na istome kultnome mjestu tadašnjega i zdravijeg dijela današnjega, Zadarskoga književnoga kruga, terasi picerije: Pet bunara, jedinom prostornom opcijom na nivou grada. Miljenko je bio točan. Uru ravnati po njemu.
Oko Pet bunara igrala su se djeca mladih majki upriličeni ljetnji…
