događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nada Landeka
Živjele u obližnjem vrtu tri tikve. Živjele su skladno, voljele se i poštovale. Iz jednog su izvora pile vodu, crpile hranu, svaki dan su se sve više širile na zemljištu na kojem su rasle, i kako su rasle tako im je bivalo sve tješnje i tješnje.
Iz početka se njihova rasprava i međusobno predbacivanje svodilo samo na neki beznačajan jauk, a kako je vrijeme sve više odmicalo tako su i one bile sve glasnije i sve nestrpljivije…
Što će ostati iza onih ljudi koje nitko drugarom zvao nije?
Napisao: Joso Špionjak
Njegovo pravo ime je bilo Ivo. Moj otac ga je uvijek zvao Druja. Tako je i on zvao moga oca.
Nigdje na svijetu nije tako učestala pojava da se ljudima uz pravo ime doda još jedno, kao što je to kod nas slučaj. Ali ponekad se iza toga krije nešto važnije od samoga imena ili nadimka.
Nikola Šimić Tonin …u povodu 30. obljetnice smrti hrvatskog književnika Miroslava Krleže
Ona istinska smrt književnika naustupi onda kada se počne zaboravljati na njega, tragom toga straha i ne samo i ovaj moj prilog …
Kad se srušilo golemo stablo, u hrvatskoj književnoj šumi, izjedeno iznutra crvom života, iz hladovine zaštićenosti izmigolji, izlazi, izgmiza uz ono dobro i dobrano onoga nedobrog… Kažem stablo, pamtim Krleža. Koliko se samo brzih doktora uhljebi iz njegovog lika i djela. Koliko evanđelista po Judi u toj sviti. Koliko upita, …
piše: Nikola Šimić Tonin
Ne, nisam se stidio blata na svojim cipelama, zemlje Bosne iz koje sam potekao… Naprotiv, ponosio sam se time, ističući ono hrvatsko što me povezuje s njom. Jedan za drugim, iz navike, kao u zaprezi konji, kaskaju dani… Bosna, album s obiteljskim fotografijama, život s prijateljima i riječi: gdjegod da si u prijateljima gradi kuću!
Prve su sunčeve zrake prosule grumenje zlata, tek rođeni dan i mene… Jednoga s kupljenom kartom, a drugoga bez nje, primi autobus za Bosnu. Knin kome okrenusmo leđa kašljuca u magli …
Autor: Ante Perković
Bio je prosinac, baš poput ovoga – borovi su rasli po trgovima, visoko; nad ulicama su lebdjela blagdanska svjetla. Charley je ušao u birtiju i stresao vjetar s leđa. Mjesto u kutu šanka ga je, kao i uvijek, čekalo.
Barmenu nije trebalo dugo da shvati. Hey, man, what’s up? Charley je iz džepa izvukao čestitku i bacio je na šank. Christmas card from a hooker in Minneapolis.…
Mir, sloboda i sitost cijelome svijetu – jeste glavna poruka Božića. A to će doći kada čovjek prestane da teži da on bude Bog.
Piše: Joso Špionjak
Da li biste mogli spontano odgovoriti na sljedeće pitanje: Koji Vam je događaj ostao u najdubljem sjećanju a vezan je za vrijeme Božića? Ja, osobno, ovdje ne bih morao gubiti ni trunke vremena. Za mene su zacijelo najvažniji bili dolasci moga oca iz Njemačke. S velikim nestrpljenjem sam brojio dane pred njegov dolazak… I po isteku velikog isčekivanja, činilo mi se da sam se preseljavao u jedan drugi svijet. Iznenada sam imao more, jedan ocean vremena, vječnost ……
Novi Vinodolski/ Često puta volimo reći kako je svijet veliki ali ipak kada se ponekad sastanemo sasvim slučajno s nekim na koga ne bi niti pomislili da će se to dogoditi, spoznamo kako je svijet i malen. Bude to radostan i srdačan susret. Slično se dogodilo meni u Novom Vinodolskom sa znancima iz mojeg rodnog sela,..Rečica kraj Karlovca.piše: Gordana Knežević
…kotrljaju se, prevrću i susreću, sudaraju u dodiru s kamenom …
i pjene se u nestajanju da bi se utopili i stopili…
vraćaju se i plivaju još jednom tražeći pučinu …i neka nova mjesta, tražeći i ostavljajući uvijek i dio sebe.
…i dio sebe pronalazim u bezbojnom, i tako nevidljivim putujem, a dotičem i ono vidljivo samo meni…
osjetilima mojim i nastavljam tražiti smisao…
…a smisao osjećam i u ovoj tišini, prije svega tišini, a slike su
Novi Vinodolski/Na plaži u Novom Vinodolskom, vjerojatno i negdje drugdje …uz one domaće … sastane se i nas iz iseljeništva oko petnaestak ponekad i dvadeset. Dnevno nam se približe i pojedini iz drugih hrvatskih gradova. Čovjek ne može vjerovati kako je svijet …iako veliki … ponekad mali.LUKIN PORTAL …naš prijatelj …
Početak priče ide daleko u prošlost, kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar.
Sljedećeg je jutra djevojčica donijela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe.”
Kad je otac otvorio kutiju i vidio da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Opet je prekorio kćerkicu: “Pa ne možeš mi pokloniti praznu kutiju! Zar ne znaš da ako pokloniš kutiju, u njoj nešto mora i biti!”…