Dražen Radman
Možemo li baš uvijek
Hodati i plesati
Kako hoćemo
I baš nikad ne upasti
U rupu neku
Dražen Radman: PUT ISTINE
MIRNA LUKA
TRI’ BOŽIĆNA SLIJEDA’
Iz naše arhive/ objavljeno 22.12.2016.
piše: Dražen Radman
Možda bismo htjeli, a možda ne bismo htjeli znati gdje smo se duhovno ‘locirali’ u ovo blagdansko vrijeme. Da se razumijemo, čovjek je, iz objektivnog kuta, negdje doista ‘lociran’ po ovom pitanju.
Generalno govoreći, gotovo svi prebivamo u jednom od ova tri ‘božićna slijeda’:
1. Božićni sajam, božićni popust, božićni koncert, božićno drvo,…
TREBA PREPOZNATI ZNAKOVE
NA SAVJEST INTELEKTUALCIMA
Iz naše arhive/ objavljeno 23.01.2013.
ONIMA KOJI NEMAJU MIRA (3.dio) …vidi ostale dijelove
piše: Dražen Radman
Bilo bi dobro da ovo bude godina u kojoj ćete doživjeti takvu situaciju u svom životu kroz koju ćete napokon moći prepoznati da je Vaše veliko znanje kao prazna slama ako nemate dobar karakter.
Naime, stajati po strani u ovom vremenu nevremena, a moći reći i pomoći, nije ništa drugo nego sebičnost, kukavičluk, ‘čuvanje’ neke titule, ugleda i(li) pozicije. Istinski intelektualci to ne rade. Istinski intelektualci imaju dobar i odvažan karakter.…
RECI ISTINU, NEMOJ OSTATI NIJEM I IZGUBITI DUŠU
piše: Dražen Radman
Sinoć sam gledao emisiju ‘Provjereno’ i prilog o splitskom slučaju pedofilije u samostanu sv. Frane.
Obuzela me golema tuga zbog strahota koje su, po svemu sudeći, počinjene nad nedužnom djecom.
Obuzela me i mučnina zbog pomisli da su ljudi, koji su trebali biti oličenje dobrote, morala i duhovnosti, zapravo izigrali ukazano povjerenje, iskoristili ga na najgrublji mogući način.…
DUBLJI KRIK S PROSVJEDA NA RIVI
piše: Dražen Radman
Bijah preksinoć na Rivi. Pristigoše i mladi i stari, i blagi i nagli s raznih strana… Dođe narod ne samo zbog Konvencije. Dođe umoran, ranjen i nezadovoljan. Dođe gladan i žedan istine, gladan poštenja i pravde. Jer čaša strpljenja stigla je do ruba.
Prolazih kroz mnoštvo. Gledah ljudima u oči i vidjeh, prepoznah tugu, veliku tugu. Prepoznah nelagodu i nemir zbog sadašnjeg (dugogodišnjeg) stanja, a još više zbog neizvjesne budućnosti. Pritom, oko sebe osjetih i taj tihi bijes. I jal.
Jer ovako uopće nije moralo biti.
S druge strane, u daleko manjem broju, primjetih i ljude kojima je ‘napeto’ bilo kakvo ‘događanje naroda’. Njima je uvijek samo smiješak na licu u ovakvim i …
MAKNUT KAMEN
PISMO ČOVJEKU KOJI NIKAD NEMA VREMENA
Iz naše arhive/ objavljeno 09.02.2012.
Piše: Dražen Radman
Sve manje je danas ljudi
koji znaju sjest’, prozborit.
Sve je više onih drugih
koje to baš i ne mori
U sebi se čovjek kida
svoje teško nosi breme
No, kad do svog dođe zida
gle, prohujalo mu vrijeme!…
SVJETLO USRED PODRUMA
Iz naše arhive/ Objavljeno 18.11.2016
Siniša Glavašević (1960.-1991.) – Doista, neki se ljudi ne mogu ubiti. Neki ljudi i kad ih silom naglo polegnu, stoje uspravno kao jarbol. Kao putokaz. Ili kao zvono koje još uvijek odjekuje…
piše: Dražen Radman
Sinišu nisam poznavao. Kao što ga nije poznavala ni većina drugih ljudi. Pamtim tek njegov glas iz rujna i listopada te devedeset prve. I studenog. Da, i studenog te godine.