piše: Marija Matijašević
Sjećanja su još u glavi, ljepota sirotinje, skromnosti. Nismo imali puno, ali gladni nismo bili. Tata je bio jedinac, ja jedinica, za više djece nije bilo dosta.
Baka se uvijek snalazila, mijenjala i đorala. Ja tebi to, ti meni drugo. Imali smo dvije krave, jednu svinju, kokoši, guske. Niti jednu voćku. Bunar s pitkom vodom. Vrt i nešto zemlje, mali vinograd na Moslavačkoj gori. U vinogradu malu klet i bunar. Malo je tko imao bunar pokraj vinograda, voda se nosila izdaleka.
Cijelu godinu se nešto pohranjivalo i ostavljalo za Božić. Bio to krumpir, koji se spremao u trap, skupa sa slatkom repom, zvanom koraba, bili to…
Stružec/ Kompostana u Strušcu napravljena je u prosincu.
Stružec/ Najveće pravo na ovom svijetu je – da čovjek ima pravo na disanje.
Uskrsni ponedjeljak je svetak za sebe, i za KUD Stružec, koji je imao pune ruke posla, i malo vremena za svoje obitelji, na najveći katolički blagdan, Uskrs. Jer cijelu zimu i tjedne prije Uskrsa, pripremalo se za taj dan. Radili su se ukrasi od krep-papira, šivale se dječje nošnje sa šarenim fertunima- kao što su bili nekada, s tregerima na leđima, na prekriž, s volanima, našivavali se fertuni za kuharice, sa motivima nekadašnjice.