bacam pogled kroz prozor
tmuran dan bez kiše
napetost među oblacima
ćutim na jeziku
pecka me statika
djeca u parku zanesena
umetanjem greda u svoje
vizije svrhe…
Ti, koji u očima tugu nosiš
i korakom teškim nikud ideš.
Ti, koji osmjehom ljubav prosiš
i njime srce vješto kriješ.
Ti, koji se šaptom nadaš
i nebrojeno si puta pao…