Ruža Zubac-Ištuk
Od majke sam naslijedila nedovršen Veronikin rubac
(ona od svoje),
uspomenu na kojoj nevješto sitnim vezom vezem
svoje uspone i padove, svijet gorčine i onaj bez gnjeva
bojama svjetlosti i tame začudne nijemosti
uz napjeve dugih oluja praćenih grmljavinom.…
“Patko, patkice, reci nama
Jednom dođe dan kad jedan susret izbriše
Sanjala sam jednom, kao i djevojaka većina,
S godinama mi zaostaju osmijesi s lica
Oslušni noćas kroz valcer noći