Ivek Milčec
Pred slikom
Majke Kamenite
tišina.
Dan i noć
voštanice gore,
tu dojde saki
ki iti more.
Pred slikom
tiho se moli,…
Za srce i dušu
ISPOD KAMENJA
Nela Stipanić Radonić
ma koliko hrabro se borili preci moji
uspjeli nisu sačuvati utvrde svoje
ostala je samo pustoš i razbacano kamenje
sastrugano mačevima i kopitima
iz kojih rastu već stoljećima biljke i drveće
kao jedini ožalošćeni nad
uspomenama davnim
i iznova dočekaju začuđenje poglede
što zure nijemo u kamenje…
VRČ NA VODI
BÄRENTRIEWER*
Joso Špionjak
Es gibt viele Geschichten halt,
Doch keine ist so schön wie diese.
Obwohl mehr als hundert Jahre alt,
Sie hat ihr gutes Gedeihen bewiesen.
Hütet die Träume, lasst sie nicht stören,
Ihr dichten Wälder um den hübschen Rhein.
Höret die Worte die Helden ehren –
Die braven Bürger von Durmersheim.…
ČRNO, ČRNO
BLEIBURG
Iz naše arhive/ objavljeno 16.05.2011
… valja se prikloniti i pokloniti uspomeni na bleiburške žrtve, a ovdje to činimo pjesmom
Vinka Nikolića
Bez povodiča i putokaza
stigli su na klaonicu;
hrvatska krv se točila u mutno Crveno more.
Polje bijelih ljiljana u svibanjske bijele zore
bolno pokošeno.
Polje plavih ljubica u svibanjske plave noći
suzom orošeno.…
ALLES LIEBE UND GUTE
Joso Špionjak
An erster Stelle ein Dankeswort,
Für die Einladung, die wir bekamen,
Wir fühlen uns wohl an diesem Ort,
Und grüßen unsere verehrte Dame.
Der Frühlingshimmel hat ein buntes Kleid an,
Gewoben aus feinem Duft und Frische,
Es scheint als hätte er große Freude daran,
Mit uns zu sitzen am gleichen Tische.…
ABSCHIED
KESTEN ISPRED CRKVE
Gibarački soneti
Slavko Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.
Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…
DER LETZTE APFEL
Joso Špionjak
Es schlägt die späte Nachmittagsstunde.
Ganz flüchtig grüßt der Sonnenschein.
Tief verwurzelt, auf dem festen Grunde,
steht ein Apfelbaum, mutterseelenallein.
Längst sind gegangen seine Blätter,
von süßen Früchten gar keine Spur.
War es die Rache der bösen Götter,
oder Bestimmung seiner Lebensuhr?…