Igor Petrić Složene kao u nekoj pradavnoj igri
sve po redu i zakonu
tvoje misli vrište
žele slobodu
dok pokušavaš ih dohvatit,
sabrati na jedno mjesto
riječima isprike
kao da sramiš se
njihovog postojanja…
Igor Petrić pruži ruku dijete
ova zemlja te treba,
ova voda
sve rijeke, mora, jezera,
šume i livade
brda, planine,
svi ljudi čekaju te
i oni veliki i mali bez razlike,
trebaju tvoj osmjeh,…
Nela Stipančić Radonić O, prijatelju,
jučer sam se tresla od hladnoće,
grijala s dva, tri reda paperjastih misli oči
i stihovima odgurivala tugu.
Oblaci što su se nadvili nad dušama našim
stajat će još dugo kao brodovi nasukani;
iako nadu stišćemo u džepu,
srca naša ostala su za nama…
Igor Petrić Eto,
opet sam sanjao
kako ti u snove ulazim,
kako nježno dodirujem tvoju kožu
i tvoje usne usnama svojim.
Ništa mi više ne treba,
osim vremena jer san je samo san
i to mi nije dovoljno.…
Tko je ljubav?
Znam.
Valjda se čovjek takav rađa?
Uistinu, ljubav je najveći dar i…
živi se i… težak je to i sladak kruh.
Ljubav je dijete, pas, rosna trava, svemir, more…
A sve To je sam Bog.…
Igor Petrić što skrivate iza namještenih osmijeha
kojima vladate masama ispranih mozgova
što skrivate
iza osmijeha
kojima vladate masama
ispranih mozgova
što skrivate
pitam vas…
Igor Petrić
Vidiš li ga uopće.
Dovoljno je prostran za sve,
one velike i one male ljude
koji jedva čujno govore o prijateljstvu
uz koje žive i zajedno s ostalima
kamen po kamen grade
spomenik svom postojanju.
Na ulici ispod sata nepomično leži sjena…
nigdje nikog, nikog nema
Složene kao u nekoj pradavnoj igri
pruži ruku dijete
O, prijatelju,
