Nela Stipančić Radonić
O, prijatelju,
jučer sam se tresla od hladnoće,
grijala s dva, tri reda paperjastih misli oči
i stihovima odgurivala tugu.
Oblaci što su se nadvili nad dušama našim
stajat će još dugo kao brodovi nasukani;
iako nadu stišćemo u džepu,
srca naša ostala su za nama…
Za srce i dušu
AKO ŽELIŠ
KAD ZASPIŠ PORED MENE
LJUBAV
ŠTO SKRIVATE OD ČOVJEKA
GRAD
KUDA BIH VODIO ISUSA
NAOČALE
Robert Tomšić
Imao sam pa vagao, kao zlatar zlato.
Nisam cijenio, bio sam „građanski“ hladan.
Priroda je za mene bila prljava i siva.
Gledao sam kroz krivu dioptriju,
kao i većina mojih „prijatelja“.
Kada sam izgubio svu „gramažu“ zlata,
tada sam prvo osjetio bijes. Na druge!
Poslije sam skinuo naočale i progledao.…