Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
i rekli da uz čarobnu riječ otvara svaki um,
osjetila sam težinu čovjeka u sebi.
Bio je poput ljepljive naplavine riječi
koje su ostale sjediti u krilu kućnoga praga
dok je snaga moga djetinjstva gladovala…
Rodio se Mesija na radost Majci Kraljici Na svijet je došlo Djetešce u pastirskoj štalici. Nije imao raskošan kinderbet,ležao je na slamici Ručice pružao prema Majci,našoj nebeskoj carici.
.…
Na rubu ravnice, gdi vitar se širi,
stoji salaš stari, što vrime ga miri.
Krov mu od trske otruo, prozorčići mali,
tu spokoj i duša jedno su se zdali.
.…
koračala sam zlatnim poljima
znajući da me put vodi dalje
koračala sam ulicama gradova
svaki mi je šaputao ostani
svugdje sam ostavila dušu
a opet odlazeći postala je veća…
Godino stara, pogled mi je plah,
Kad su mi u djetinjstvu dali ključ
Pitala bih te svijete
polako me zove noć
Na rubu ravnice, gdi vitar se širi,
U moj se život uselila samoća,