Pjesma koja je dobila PRVU nagradu (među 8. razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autorica: Ivana Milanković, 8c, OŠ „Đuro Pilar“, Slavonski Brod
slika: Katarina Križić, 2d, OŠ “Josipa Zorića”, Dugo Selo (4. nagrada na likovnom natječaju)
Riječi su tako malene i sitne,
Ali svima nama vrlo bitne,
One čine jednu veliku cjelinu,
Stvorile su jezik za ljude i okolinu.
Tako nedodirljive, tihe, nevidljive,
Vrlo često snažne i uvredljive,
Samo je jedna dovoljna za gorki plač,
Što kroz srce prođe kao britki mač,…
Ne drži samo jedna zemlja ljude zajedno, nego također i jezik. Tako putujem sa svojom obitelji svake godine u Hrvatsku iako moj brat i ja jedva govorimo hrvatski.
Do sada sam u svom životu upoznao mnogo riječi. Neke me riječi čuvaju, neke me brane, a neke me čak i nasmijavaju.
Vir/ “Ich sende Dir ein Foto vom heutigen von einem typischen Badestrand der Insel Vir. So sehen eigentlich alle Touristenbereiche aus, die wir in den letzten Tage besucht haben…” Tako glasi poruka uz prelijepu fotografiju, na žalost, prazne plaže Vira.
O, da, ova dva čovjeka doslovce žive svoj poziv, vjeru i sve što propovijedaju. Fra Ivica Vrbić u Boliviji i fra Miro Babić u Keniji, dvojica mladih ljudi koji nam u svakom slučaju mogu biti uzorima.
Juni “92. nađosmo se u Zagrebu. Protjerane iz Grapske, mama sestra i ja mjesec dan živjele smo kod predivne Jasminke i Mejre Čelić (nikad dovoljno zahvalnosti njima za pažnju i gostoprimstvo).
… 
Brodski Stupnik/ Kako opisati život na selu, život u vrijeme velike svjetske krize?