događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
prilog: Marino Ninčević
„Tri su nam stvari ostale iz raja: zvijezde u noći, cvijeće danju i dječje oči.“ /Dante Alighieri/
Kapone-Kasompa-Mbulumina/ U selu Kapone sam prošle godine slavio misu, prije mise bila je prilika za ispovijed. Jedan otac je na leđima donio svoju šesnaestogodišnju kćer, Kanuwu.
Kanuwa boluje od dječje paralize, može se kretati samo puzeći, pomoću ruku. Nažalost i njezine ruke su se…
tekst: Nikola Šimić Tonin
Koliko smo puta čuli, izgovorili tu riječ, čekali je i nadali joj se. Zavapili nad njom.
Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje.…
Pjesma koja je dobila PRVU nagradu (među 8. razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autorica: Ivana Milanković, 8c, OŠ „Đuro Pilar“, Slavonski Brod
slika: Katarina Križić, 2d, OŠ “Josipa Zorića”, Dugo Selo (4. nagrada na likovnom natječaju)
Riječi su tako malene i sitne,
Ali svima nama vrlo bitne,
One čine jednu veliku cjelinu,
Stvorile su jezik za ljude i okolinu.
Tako nedodirljive, tihe, nevidljive,
Vrlo često snažne i uvredljive,
Samo je jedna dovoljna za gorki plač,
Što kroz srce prođe kao britki mač,…
Sastav koji je dobio PRVU nagradu (među 11. razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autor: Emil Niklas, 11. razred, Hrvatska nastava Hessen i Saarland, Saarbrücken, SR Njemačka
slika: Sonja Krtić Landeka 1. r. , OŠ. I. G. Kovačića, Vinkovci (4. nagrada na likovnom natječaju)
Ne drži samo jedna zemlja ljude zajedno, nego također i jezik. Tako putujem sa svojom obitelji svake godine u Hrvatsku iako moj brat i ja jedva govorimo hrvatski.
Imamo kuću u Hrvatskoj koja je oduvijek u obiteljskom vlasništvu. Kroz ovu povezanost brzo se dolazi do volje i želje biti u
mogućnosti govoriti hrvatskim jezikom zbog bolje identifikacije sa zemljom.…
Sastav koji je dobio PRVU nagradu (među trećim razredima) na Literarnom natječaju Iserlohn 2020. na temu “Jezik, riječ, maska, ljubav, štiti i mač, umjetnost”
autor: Ivan Turk, 3. razred, OŠ Ladimirevci, PŠ Ivanovci, Zelčin
slika: Tia Dolić 4. razred, OŠ.Donja Stubica, Donja Stubica (4. nagrada na likovnom natječaju)
Do sada sam u svom životu upoznao mnogo riječi. Neke me riječi čuvaju, neke me brane, a neke me čak i nasmijavaju.
Kada ne znam čitati pojave se neobične, složene i teške riječi. One mi lome jezik, a to je znak da trebam čitati još više.
Za vrijeme pisanja priča dogodi se da učiteljica pronađe netočne i razbrkane riječi.…
Zašto je bogata Afrika siromašna?
tekst i foto: Marino Ninčević
Siromaštvo u Africi, kada ga se uživo vidi i doživi, je strašno i jezivo, nama iz Europe gotovo nezamislivo.
Neshvatljiva je činjenica da u 21. stoljeću postoje ljudi koji jedu jednom dnevno i to samo bijelu palentu, a kad je vrijeme gladi (kao što je bilo prošle godine), onda se jednom dnevno jede samo korijen biljke „kasaba“.…
foto: Burkhard Gleißberg
Vir/ “Ich sende Dir ein Foto vom heutigen von einem typischen Badestrand der Insel Vir. So sehen eigentlich alle Touristenbereiche aus, die wir in den letzten Tage besucht haben…” Tako glasi poruka uz prelijepu fotografiju, na žalost, prazne plaže Vira.
Turističke najave su optimističnije od prije koji dan zatečenog i uslikanog stanja, pa je za očekivati da će sljedeća fotografija berlinskog poznanika biti ipak nešto drugačija i življa.…
Autor: p. Antun Volenik
Duhovi su za mene poseban blagdan. Da, Uskrs je naš najveći blagdan. Istina je da se za Božić osjećamo tako posebno i blisko u krugu svojih obitelji. Ali za mene, kao kršćanina, katoličkog svećenika, Duhovi su nešto posebno!
Sve do početka mojih teoloških studija nisam postavljao previše pitanja o vjeri, Bogu, Bibliji. Sve je bilo nekako samo po sebi razumljivo, osobito kad bih se molio.…
prilog: Sonja Breljak
O, da, ova dva čovjeka doslovce žive svoj poziv, vjeru i sve što propovijedaju. Fra Ivica Vrbić u Boliviji i fra Miro Babić u Keniji, dvojica mladih ljudi koji nam u svakom slučaju mogu biti uzorima.
U nekim dalekim dijelovima ove nam zajedničke mati Zemlje, koji nisu tako blagonakloni prema svojim stanovnicima kao ovi u kojima mi jesmo, gdje se vrijeme i život mjere drukčijim mjerilima, fra Ivica i fra Miro vode borbu sa svakim novim danom.
Kako priskrbiti, ne sebi, ne Crkvi, već najsiromašnijima, prehraniti gladna usta, zadržati sjaj u dječjim očima, održati goli život i očuvati vjeru u Božju riječ i nadu u bolje sutra i neki bolji, pravedniji, drugi svijet.…
A kaj ti možeš s tim malim ručicama…
piše: Amira Mašović
Juni “92. nađosmo se u Zagrebu. Protjerane iz Grapske, mama sestra i ja mjesec dan živjele smo kod predivne Jasminke i Mejre Čelić (nikad dovoljno zahvalnosti njima za pažnju i gostoprimstvo).
Otac je izubijan pušten iz dobojskih logora i odlučio je da nas vodi za Zagreb. Već je bio penzionisan pa smo se zaputili tragom još jedinog izvora za preživjet, babine penzije koju je primao iz Hrvatskog penzijskog fonda.…