VJEČNO GLADAN

IZ NAŠE ARHIVE/  objavljeno na portalu 10. ožujka 2013. i u knjizi “Ono malo duše” 2015.

Napisao: Emil Cipar
Osim čitanja, što je bilo moj veliki hobi, nekih dugih susreta sa kulturom, početkom 60-tih godina, nije bilo. Struje nije bilo, pa tako ni radija, a o kinu i televizoru da ni ne govorim.

Za čitanje je bilo najviše vremena zimi, jer je rano padao mrak. Problem je bio da se štedjelo na petroleju. Kupovao se na pola litre u dućanu „kod Mite“, koji je nekada bio u zgradi zadruge, a kasnije se preselio na mjesto gdje je danas samoposluga.…

više

Iz naše arhive/ Objavljeno 24. veljače 2013. I u knjizi “Ono malo duše/2015.

autor: Emil Cipar
Odrastao sam u Bartolovcima u selu koje i nije neko selo, jer nema ama baš nikakvih obilježja koje inače imaju slavonska sela. Nema školu, nije župa, nema crkvu, nema mjesni ured… Smješteno je između Gromačnika i Sibinja, a oni su oličje malog i velikog sela sa „carskog druma“.  Gromačnik ima neku crkvu, iako nema župu, ima i nešto škole, a Sibinj …eeeee …Sibinj ima sve, od kineskog dućana do veterinara.…

više

Iz naše arhive: Objavljeno 8. ožujka 2013. / Iz knjige “Ono malo duše”/2015.

piše: Emil Cipar

Nakon svećenja kuća, ili kako se to službeno zove …blagoslov obitelji iz 1957. godine kada je župnik ignorirao moga oca zbog naše sirotinje i nije se udostojio dodijeliti nam blagoslov obitelji, moj odnos prema crkvi se ohladio. Pothlađen je bio još u Bosni, ali sada sam prekinuo svaku vezu.

U Bosni, u Prnjavoru, župnik je bio Alfred Pichler, kasniji…

više

Promocija “Ono malo duše” i “Hrvatska-was ist das” knjiga izabranih priča  i kolumni Emila Cipara je večeras, 11.12.15. u 18 sati u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu.

Emil Cipar  ....objavljeno 27.03.2013
Već sam pisao kako se nekada puno radilo. Ispada kao da uopće nije bilo vremena za igru, ali i toga je bilo …ne dovoljno ali bilo je.

Izraz …meni je dosadno, nije postojao, jer nije ti imalo kada biti dosadno. Uvijek je bilo ili posla ili igre.

Sa igrama vani počinjalo se već od ranog proljeća. Branjem prvih visibaba i ljubičica nekako je počinjala sezona igre vani. Te visibabe i ljubičice, uvezane u kitice nosili smo u školu. Neki su ih…

više

Iz naše arhive ….objavljeno  17.03.2013.

Emil Cipar
Sibinjska škola je velika škola sa nekoliko područnih škola. U moje vrijeme nastava se održavala u nekoliko zgrada u centru sela. Zbornica i pet učionica bile su smještene u Domu kulture, poznatijem kao Sokolski dom, dvije učionice u zgradi pored nje, a jedna učionica bila je smještena u zgradi mjesnog ureda u parku.

Prostora je bilo malo premalo, a nastava se morala održavati. Nije bilo ni stručnih nastavnika. Većina ih je bila završila tek učiteljsku školu, ili čak ni nju.…

više

Iz naše arhive

Emil Cipar …objavljeno prvi puta 12.03.2013. u rubrici “Vječno gladan”

Mlijeko je imalo važnu ulogu u našoj prehrani. Prvo vrijeme dok otac još nije radio u poduzeću nismo ga baš imali u izobilju. Kupovali smo ga u selu i nismo to činili svaki dan. O siru, vrhnju, putru, kiselom mlijeku… mogli smo samo sanjati.

Bilo mi je teško priviknuti se na novi režim ishrane, pogotovo što je u mom ranom djetinjstvu u Bosni mlijeka bilo u izobilju

Kada smo malo stali na noge i otac se zaposlio počeli smo…

više

Iz naše arhive ...objavljeno 10.srpnja 2013.

piše: Emil Cipar
Riječ vlakašenje uzalud ćete tražiti u rječniku hrvatskog jezika. To je izvedenica iz imenice vlak, a značenje joj je otprilike:  Učestala (svakodnevna) vožnja vlakom na posao, ili u školu.

Ali …vlakašenje je daleko više od stupidne vožnje iz mjesta A u mjesto B. Vlakašenje je stil života, vlakašenje je svjetonazor.

Vlakaši su osobe koje vlakaše. To je posebna socijalna grupa koja ima svoje norme ponašanja, svoj moral i svoju etiku. I kao svaka…

više

Iz naše arhive …objavljeno 19.03.2013.

piše: Emil Cipar
Krajem 50-tih pojavili se prvi radio-aparati u Sibinju. Nisam siguran, ali mislim kako je majstor Bokulić bio prvi koji je posjedovao radio aparat. Znam da je imao agregat za struju, jer struje u Sibinju tada nije bilo.

Ja sam prvi puta čuo radio 1958. Bilo je to pod prozorom Perke Stefanovića na sibinjskom brdu. Imao je tranzistorski prijamnik marke „Slavuj“.

E sad kad već imaš među prvima u selu radio-…

više

IZ NAŠE ARHIVE .…….objavljeno 5. ožujka 2013.

Ima više dana nego kobasica

Piše: Emil Cipar
Još smo u pedesetim godinama. U selima u okolici Broda nema još struje, a o asfaltu da ni ne govorimo. Otac radi u tvornici i već radi kao stolar. Ja nemam više početnih problema u školi, a i vršnjaci su me prihvatili pa je sve u najboljem redu.

Mi se polako kućimo. U dvorištu niču jedno za drugim …zečinjak, kokošinjac, svinjac…

Većina susjeda hranila je svinje samo za smok. Jednu,…

više

IZ NAŠE ARHIVE  ….objavljeno 03. ožujka 2013.

Lako ti je poznat siromaka
Digo „Pretis“ preko sindikata.

piše: Emil Cipar
Jesen 1957.  Otac je dobio posao u Drvnoj industriji Slavonija u Slavonskom Brodu. Nije to bio posao za kojega je trebala kvalifikacija, ali bio je posao. Veselili smo se svi. Konačno će primanja biti redovna, moći će se ovo, moći će se ono… a i obećali su mu radno mjesto stolara čim bude jedno slobodno.

Potrebe i želje bile su velike. Trebalo je toliko puna što je bilo nužno. Napraviti pravu zidanu kuću sa…

više