Mirko Popović

Mirko Popović
S L U Š A T I
kako šuti
u vodenom dnu teški olovni sat
i kako je sve što ne postoji
ponovno tu: vjetar što u obraze bije
i odlazi niz put
kojim su svi odlazili…

više

Mirko Popović
rekla je: dođi
kad porasteš

prije i poslije čitanja
njeno sam ime gledao
ispod priče
i nisam znao što je to pseudonim
dok sam u svojoj
držao njenu malu ruku…

više

(ILI: OČE NAŠ)

Mirko Popović
Ne moram ništa razumjeti
ni zašto je
noćas noć do grla
umjesto sna

ni što traže duhovi
u kamenoj kući pored mora
ni zašto osovljen slušam
kako stižu iz solarne daljine…

više

Mirko Popović
prazni pristizaše vali otvaraše
vodene oči glasom: kamo je
otišla otilija?

davno smo je prestali tražiti
naše drugarstvo je magma
okamina školjke u hûku mora…

više

Mirko Popović
tko je
na hrbatu hridi
recitirao nenapisanō
neponiklō
bezobličnō

slušaš
odvezane barke
što ljeskaju…

više

Mirko Popović
Navečer
Ne čuje više boju latica
Što uspavanim glasom
Se vraća: kamo su
Nestale radosti

Noću
Roni u moj zagrljaj
Šuti glas slike na zidu…

više

Mirko Popović
Poštujući naviku čekam te
U aleji kestenova gdje se u večeri
Svraća na čaj sa uspomenama

Znam, teći će kroz moje grudi
Vrijeme neubranih zvijezda
I tamna će rijeka godinâ
Odlaziti bez povratka…

više

Mirko Popović
Iščitavam horizont, htio bih sačuvati
Međuprostor u kojem lelujaš
Iako više ne vidim
Da mlaznjak svijetli
Visoko u oblačnim slojevima

Tek ruke olovno teške izručuju poštara
Zatrpanog marginama što zgužvale su
Sliku i tkivo iza sna…

više

Mirko Popović
Ustajao sam noćas
Dozivale su i osvrtale se
Tamne šume bez očiju

Žele li ponekad da im krišom
U srebrnim kosama svijeću zapalim?

Možda je samo zašumio val
Podno stijena opskurnih…

više

 Mirko Popović
pokušaj se prisjetiti kako su anđeli
prišli ogledalima iz kojih mi je
lik iščezao

jer još sam želio biti listanje lišća
nadnesen nad staze i oleandre
pored puta naših
prošlih života…

više