Mirko Popović

Mirko Popović
Znala si
da ću jednom napustiti
dane s mašnicom u kosi
predjele lastavičjih gnijezda
i puls na rubovima
tvojih smijalica

Znao sam
da će se u tvojim očima…

više

Mirko Popović
U noćima nekim daleko su
Naši vlakovi, tamo gdje jeka je
U kojoj traju ljeta
I miris kiše na asfaltu

Kad čini ti se da stižu odnekud
To su samo vedre noći
Kao drugost svijeta
Kojeg bismo grlili…

više

Mirko Popović
Snagom utrobe, snagom gravitacije
snagom porođajnih muka i katapulta
u njen i svoj krajobraz stigoh
još prašinu razgrćući

U svako hladno jutro četiri puta zebem
osam puta tražim, pa zovem
osluškujem nedozvano, onô
čiji su glasi po mjeri onog…

više

Mirko Popović
Usporim li
Sretamo se
Gdje te nema
Vidiš li suh grumen
U mojim davnim tragovima

Ubrzam li
Željom ka skrivenoj radosti
Izmiče sklad: svici pune…

više

Mirko Popović
Napisala je: Ne zaboravi se javiti
Kad porasteš, kad sazriju kiše

A ja sam i prije i poslije čitanja
Znao samo za smaragd
Njenih očiju, za njeno ime
I za noći što plamtjele su
Mistikom nježnosti…

više

Mirko Popović
Jedna je bratova sjena zamicala
I nestajala za stablom jasena
U tom trenu mirisalo je na kišu
I grmjelo je u našim očima straha

Niz doce zagledan
Otac je motiku odložio
Njegovi dlanovi izrastali su
Iz žege, iz presahle rijeke…

više

Mirko Popović
Kad tiha je kao kap
borova smola nad Sredozemljem

kad odlomi se mahovina
kao da je čudesan violinist prestao svirati

u tim trenutcima hladno je
polje nebesko
kao iscjeđena radost…

više

Mirko Popović
Dok čekam glas
brojim zvijezde
Venu u daljinama
cvjetovi tame
koje ne shvaćam

Ali ovdje nisam stranac
i čujnom mi se čini misao
usamljenog školja…

više

Mirko Popović
s prozora gledam
ostarjeli vidici

zastao dan
u kamenoj šutnji

kako
u lišću bez pokreta
kako…

više

Mirko Popović
Dok još šuti
Teški olovni sat
Netko me s bijelom bradom
Čeka u vinogradu
Odakle dopire recitacija Jesenjina

Zaista rano ustajem
Pusto je polje nebesko
Niz rijeku šutljive ruke…

više