/Dogodilo se jednog Badnjaka prije ponoćke/
piše: Marija Kukić
Zvijezde sjaje i mjesec se zlati na vedrom prosinačkom nebu. Blagi povjetarac miluje obraze. Nije ni previše hladno. Ugodna je zimska noć .
Ni ptica pjev, ni lišća šum, ni zore sjaj… Samo nekoliko ljudskih bića stopama dodiruje tlo. Čuje se njihovo ravnomjerno udaranje.
Nema škripanja snijega pod nogama jer tih dana snijeg nije …
U zlatnom lelujavom žitnom polju plavi se mnoštvo prekrasnih cvjetova različaka.
Sjedio je svakodnevno na napola porušenim kamenim stubama staroga dijela grada.
Raslo je mlado djevojče u seoskoj, pravoj šokačkoj obitelji. Bila je slaba, krhka, nerazvijena… Ručice joj bijahu nježne i nejake, kosa kovrčava, bujna poput olistale krošnje u proljeće.
Kad jesen zajeseni, sve oko nas vrišti od različitih kontrasta. Među njima najuočljiviji je kontrast boja; kontrast toplih i hladnih, primarnih i sekundarnih boja, komplementarni kontrast…
Jesen je prostrla po tlu najšareniji tepih izatkan od lišća. Ono šušti, šapuće, skakuće milovano nježnim povjetarcem, leprša nošeno pobješnjelim vjetrom.
Jesen je…
