PITANJA JE MNOGO

piše: Marija Kukić
Svima nam je znano koliko je u svijetu, ali i u našoj zemlji siromašnih i gladnih usta. Koliko je samo dječice koja gladuju, koja nemaju mogućnost obrazovanja, prava na bezbrižnost… Ali, ni njihovim roditeljima nije ništa bolje.

Ove godine papa Franjo predložio je da se 33. nedjelja kroz liturgijsku godinu proglasi Svjetskim danom siromaha. Sam je svojim primjerom pokazao da su siromasi ljudi koji su stjecajem različitih nezgodnih okolnosti, to postali. Ne razlikuju se od ostalih …

više

tekst: Marija Kukić
Moja Zlatna dolina! U vrijeme vladavine Rimljana dobila je ime Vallis aurea. I danas nosi epitet ZLATNA.

Zlate se u srpnju polja dozrelog otežalog klasja pšenice, u jesen su to dozreli klipovi kukuruza, ili pak lišće koje zlatom  oboji krajolik…

Zlati se i grad u srcu Zlatne doline, moja…

više

tekst: Marija Kukić
Mnogi ljudi imaju nešto  što im donosi sreću ili nesreću i u što tobože vjeruju. Tako se neki raduju djetelini s četiri lista, neki potkovi, neki vjeruju u „gatanje“ u kavu, karte, grah, ali ne vole kada im se poklope trinaesti i petak, kada im crna mačka prijeđe put, kada…

Meni su jedanaesti dan u mjesecu ili jedanaesti mjesec u godini donijeli mnogo tuge i boli, veselja i radosti. Neka mi oproste cijenjeni čitaoci i dragi urednici što ću u nastavku biti malo osobna…

više

piše: Marija Kukić
Nešto više od dvije godine umirovljena sam učiteljica. Otkada sam za sobom zatvorila školska vrata, više nikada, nikada nisam svratila u svoju bivšu firmu.

Ne zato što mi se netko zamjerio ili što možda imam neko neugodno iskustvo… Ni govora! Jednostavno izolirala sam se od većine ljudi. Za one do kojih mi je stalo,  uvijek pronađem način kako s njima komunicirati.
No, ljudi u mojoj bivšoj školi nikada nisu zaboravili svoje bivše…

više

piše: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Bilo je to davno, no u mom sjećanju sve  do danas živi izreka koja glasi; Najesti se ludih gljiva! To se obično kaže za osobu kojoj nisu baš sve „ daske na broju.“

Naše požeške gore  bogate su gljivama, ali i drugim šumskim delicijama.

Gljiva ima svakojakih i svih vrsta; jestivih i otrovnih, zdravih i ucrvanih, svih boja, oblika i veličina, u svim godišnjim dobima, od proljeća do kasne jeseni.…

više

piše: Marija Kukić
Što je amnezija? U Anićevom i Goldsteinovom Rječniku stranih riječi riječ amnezija objašnjava se ovako:

Amnezija je gubljenje ili slabljenje  sjećanja ili djelomično zaboravljanje nekih događaja ili ličnosti.

Razg: zaboravljivost

A mi, Hrvati, narod smo koji prema riječima našeg premijera, patimo od kolektivne amnezije.…

više

tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Zuje, lete, lepršaju, gmižu, grizu… sišu krv ljudima i životinjama, sišu slatki nektar cvjetovima, pletu mreže, grade mravinjake, uništavaju biljne nametnike …i još puno glagola bih mogla upotrijebiti ako bih  htjela objasniti  sve što  oni rade.

Oni su sitna, ali najmnogobrojnija vrsta životinja na svijetu. Zovu se kukci i pauci. Ima ih više vrsta nego svih ostalih životinjskih skupina zajedno.…

više

tekst: Marija Kukić
Foto: Mirko Cenbauer …foto album
Nošena vjetrom, ogrnuta tmurnim oblacima, obgrljena  zubatim suncem, stiže nam ona, kraljica među svim godišnjim dobima, a ime joj je – jesen. U naručju nosi mnoštvo dozrelih plodova, onih samoniklih, ali i onih uzgojenih ljudskom rukom.

…Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi slatke nam plodove,
Cvijeće šareno i bilje donosi…     (Sv. Franjo Asiški – Pjesma stvorova)…

više

piše: Marija Kukić
Ovih dana imala sam doista  „ozbiljnih“ problema. Mučila me zanoktica na prstu desne ruke. Osim neugodnog osjećaja peckanja, još je u pitanju i desna ruka. Kako lijevom rukom i kojim „alatom“ odstraniti tu neugodu?

Znam da u kući imam škarice za nokte, ali gdje su? Tko će ih pronaći? Tako sam ih  dobro  „spremila“ da im se zametnuo svaki trag. Pokušati s velikim škarama!? Makar šta! Ovako oslabljenog vida, mogla bih odrezati i komadić mesa na prstu. Grickalicom za…

više

tekst: Marija Kukić
foto: arhiva Hrvatskoga glasa Berlin
Sigurno je svima poznat onaj čudesni osjećaj iščekivanja kada znaš da će ti netko doći, ali ne znaš kada.

„Doći ću! Sigurno ću doći. Sve ovisi o ujaku i o tome kada će nas pustiti da idemo.“

Ujak! Sigurno će ih zadržati što duže bude mogao jer i on ih vrlo rijetko viđa. Eto, tako nekako, za vrijeme njihovog godišnjeg odmora na Jadranu. Cijelo prijepodne i dio…

više