PITANJA JE MNOGO

Tekst i foto: Marija Kukić

Nije ni ptica ni pčela… A opet je i ptica i pčela.

Samo ptica može tako skakutati po granama, može i letjeti između njih, može se i gnijezditi  u krošnjama.…

više

piše: Marija Kukić
Nekada, u prošlom stoljeću putovali su ljudi na vrlo različite načine. Na kraćim relacijama putovalo se ‘cipelcugom’, dakle pješačilo se. Najkorištenije prometalo bio je bicikl. Njime se odlazilo na posao, vozilo do prve željezničke postaje na vlak, odlazilo  na sajmove, u trgovinu u drugo mjesto jer u selu nije bilo dućana. Vozilo se njime i u posjet rodbini i prijateljima, na svadbu, pogrebe, kirvaje…

Kamioni su bili rijetki, autobusi san svakog putnika,…

više

Piše: Marija Kukić

Volio je mnogo toga. Posao kojeg je obavljao radio je s puno žara i entuzijazma. Slobodno vrijeme upotpunjavao je različitim aktivnostima. Jedna takva aktivnost bio je odlazak mladoj neudanoj ženi s kojom je čak dobio i sina, iako je kod kuće imao ženu i djecu.

Odlično je pjevao i plesao pa je bio uključen u folklornu skupinu svoga sela.…

više

tekst: Marija Kukić
Svake prve nedjelje u mjesecu veljači obilježava se u nas i u svijetu Dan života. Svrha je osvijestiti ljude i potaknuti ih na zaštitu, poštovanje i njegu svakog života od začeća do smrti.

Svaki ljudski život je dar kojega treba cijeniti, voljeti, poštovati  onakav kakav jest.

Nevažno je koje je boje, vjere, rase, spola, kakva mu je boja očiju i kose, je li mlad ili star, zdrav ili bolestan …ili je to osoba…

više

piše: Marija Kukić
Eee, kakva su to bila vremena! Druga polovina dvadesetog stoljeća! Posve, posve drugačija!

Moje djetinjstvo ima puno dodirnih točaka sa životom Emilovim (pokojni Emil Cipar, suosnivač i urednik HGB, op.ur.).

Rodili smo se i živjeli u približno isto vrijeme. I dok sam čitala priče pod naslovom Vječno gladan iz Emilove zbirke „Ono  malo duše“, pronašla sam toliko sličnosti s mojim djetinjstvom.…

više

Tekst i foto: Marija Kukić

Ovih prohladnih zimskih dana i ledenih noći kutjevačkim vinogradima čuju se pucnji, odjekuje svirka i pjesma. To vinogradari i vinari proslavljaju Vincelovo, Vincekovo, Vinkovo…ili kako  se već zove u nekim drugim krajevima Lijepe Naše.

Proslavlja se ovaj dan na različitim mjestima i na različite načine. No, u ovom kutku  moje Zlatne doline ovaj dan ima posebno značenje. Tu  se nalazi kolijevka  vinove loze i prijestolnica vina.…

više

piše: Marija Kukić

Na vlatima nježnih mekih travki, na nejakim laticama prvog procvalog proljetnog cvijeća sjaje se i zrcale biserne suze pod tek probuđenim zrakama Sunca. Čini se da je mala vila Kosjenka razbacala po tratini sve čarobne bisere koje je sobom ponijela na Zemlju. Ti biseri rasuti posvuda, jutarnja su rosa koja se sjaji i  blješti u naručju Sunčevih zraka. Tako čiste, tako sjajne, tako nevine poput suza koje teku, teku, teku…niz čovjekovo lice! Tko zna! Možda to i jesu nečije suze?…

više

piše: Marija Kukić
Janja je u mladosti bila prava ljepotica. Momci su se otimali za nju i svaki je želio pridobiti njenu naklonost. Mnogi su poželjeli uzeti je za svoju životnu suputnicu. Bila je misica  toga vremena i  toga podneblja.

Živjela je u mnogočlanoj obitelji. Život joj je bio skroman, mukotrpan… Kralo se sve što se moglo ukrasti   od škrte zemlje hercegovske.  No, Janja se uvijek znala izboriti  za ono što je željela pa tako i za budućeg supruga.…

više

piše: Marija Kukić
Većina odraslih zna da se uvečer uoči Sveta tri Kralja u svim katoličkim crkvama blagoslivlja voda. Vjernici dolaze s bocama; malim, većim, velikim i onim najvećim kao da nose vodu za pola sela. Odnose je svojim kućama. Netko će je koristiti u čestim prigodama, netko malo rjeđe, neki ponekada, a neki gotovo nikada. Ali, eto neka se nađe! Mnogi će je „uredno pospremiti“ do blagoslova  obitelji, koji obično počinje odmah iza Božića.

I ja sam svoju bocu s blagoslovljenom vodom uredno pretočila u…

više

piše: Marija Kukić
Svakoga jutra, po suncu, magli, kiši, snijegu, po vrućini i hladnoći sjedala je na svoj bicikl i vozila se brdovitom prašnjavom cestom do željezničke postaje. Trebalo je na vrijeme stići na vlak koji će je odvesti  do grada u kojem je Magdalena pohađala gimnaziju.

Pospana, već pomalo i umorna od ranojutarnje vožnje biciklom, nije ni primjećivala ljude oko sebe. Nije zato ni uočila da je svakodnevno ispod oka  pogledava jedan mladić. I on je  svako…

više