Roko Dobra

Roko Dobra
Zaboga, kako prijeći prostranstva
i doživjeti neke oči bliske
ako si mimo zvjezdoznanstva
dospio čak na ove staze skliske?! 
Zaboga, kako zavarat proplanke
da si stigao baš u doba plodno,
a bure sikću na tvoje uranke
jer ti je čamac išao uzvodno?!…

više

Roko Dobra
Nije dalek put do snova školjki,
ja to najbolje znam, jer sam
vječiti putnik na tom putu,
i ja uvijek strepim zbog vjetra
koji se zavlači u krošnje maslina
da me ne prene u snovima
i da me ne vrati na pijesak jave.…

više

Roko Dobra
Sred žita žena šumno more biva,
modra ju brda pridjevima snâže;
njezina prsa, bibava i živa,
zvonjavom zvone kad ih se obnaže.

Jeka odzvanja, usprkos vjetrini,
ishodištem razbludna leptira
koji, zgusnuvši bòju, u nutrini
do drevna znaka ticalom optira…

više

više

Roko Dobra
Netko u šali, dokon, jednom reče:
Ispod najmanjeg bilo kog lista
jedni se lîžu, drugi pak čereče
u mraku trećeg, a koji ne blista 

kraj mrtva sunca u zjenama više!
A do tebe se dospjeti ne može
ni kada suza oponaša kiše,
od kojih mokri bivaju do kože…

više

Roko Dobra
Jutros su ptice čudnim svojim letom
podsjećale na tvoje naravi;
jutros su ptice svakim svojim kretom,
podsjećale i na zov tvoj varavi.

Preveć je mraka i za siluetu.
Obzorje zjapi k’o glagoli mrtvi;
na tornju zvona zovu u duetu:
Poklonimo se svi nedužnoj žrtvi!…

više

Roko Dobra

U vjetar mi opet pitanje ode,
a vjetar k’o vjetar krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše

i nebu visoko vine se, Bože,
odakle istine glas očekuje,
kako se doseći i zenit može –
poezija kad se munjama kuje!…

više

(sonetni vijenac)

Roko Dobra

MAGISTRALE
sad ti srce ptica otkucava vrijeme
sad te ljubav naša neprestano budi
a sunce prosiplje svoje jedro sjeme
na tlo ti hrvatsko i na tvoje grudi

i sad evo rasteš do bijelih zvonika
sav obasjan sjajem i srebra i zlata
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika
jer bedemi tvoji ne znaju za vrata…

više

Roko Dobra

SONET XIII.

da će drski silnik posegnut za tobom
i plava ti jutra premazat u tamno
crnom tintom pakla pritajenom zlobom
tä bilo bi zbilja preko uma sramno

i pomislit samo uza sve što jesi
i što smjelim srcem namjeravaš biti
dobro su ti znani toliki udesi
Rim Bizant i Mleci i svi ini zbiti…

više

Roko Dobra

SONET XI.

dok se ova mladost tvoga praha sjeća
lijepe će ti ptice sletjeti na njedra
da ti složnim pjevom rasterete pleća
a lađe će dignut visoko sva jedra

u plovidbi žustroj na bespuću snova
tamo gdje se alge na srebrnu tragu
sa zvijezdama sreću i gdje žig vjekova
ne ostavi mrlje na sunčevu pragu…

više