Slavica Sarkotić

Slavica Sarkotić
Dogodi se tako
Obično bude nedjelja i sunce
Pa se dan skupi poput kostrijeti
Na dlanu ruke
Pauci zastanu u mreži
Zaboravivši mustru i tkanje
Pa im niti izlaze pretanke
Ruže pak zaborave mirisati
I zašute ptice…

više

Slavica Sarkotić
Gdje su sutoni
Obučeni u boju šljiva
U uzanim sjenovitim dvorištima
Natkrivenim glicinijama
I u mirise jorgovana
Obuveni

Gdje su jutra
Umivena radošću…

više

Slavica Sarkotić
Mogla bih puno pisati o brezama
o tome kako imaju zelene vjeđe
kako im prpošno treperi lišće
a noću nose haljine od srebrne pređe

O tome kako su krhke vitke
i kako im krošnje na vjetru šumore
kako su bijele, ravne i čiste
i tople i žive ispod bijele kore…

više

Slavica Sarkotić
U praznu sobu gdje dah se ledi
Ulazim tiho kao tat
Na zidu mjeseca odraz blijedi
Na stolu kuca očev sat

Puze niz zavjese paučine niti
Pauci imaju vremena tkat
U ormarima dani spavaju skriti
Na stolu mirno kuca sat…

više

Slavica Sarkotić
Od njeg je sačinjen mjesec
Što srebrn nebom plovi
Od njeg je satkana pjesma
I od njega su snovi

Ne ljuti se što vječno lovim
Taj izvor srebrno zlatni
Što obzorja otvara
I samo je meni shvatljiv…

više

Slavica Sarkotić
Moja je ulica obična i bez imena
S lijeva i desna  je drvored
Drveni plotovi puni uspomena
U daljini obzor prigušen i blijed

I zaputim se tako gdjegod
Tom mojom ulicom koja drijema
I svako malo postanem svjesna
U nekoj od kuća opet nekog nema…

više

piše: Slavica Sarkotić
Život tako brzo juri da se često ne stignemo ni osvrnuti za sobom. Ujutro kad ustanemo, već imamo isplaniran cijeli dan koji je pred nama.

Ustajem rano, obavim ponešto prije odlaska na posao, onda sjedim osam sati za mikroskopom, promatram ne baš lijepe stvari. Pišem ljudima presude. I danas sam napisala jedan Carcinoma in situ, dvije Dysplasia gradus medii, i još nekoliko atipija na stanicama.…

više

Slavica Sarkotić
Jedni su imali živote cijele
Svojen dobro poznate kutke.
Jutra, večeri, i plahte bijele.
Mi smo imali trenutke.

Drugi su imali mirenja i svađe.
I jedno kraj drugog prolazili šutke.
Naši su susreti bili krađe.
Mi smo imali trenutke.…

više

Slavica Sarkotić
Riječi nas kojiput plaše
ili nam daju nade.
One mostove ruše,
ali i nove grade.

Riječi nam ponekad bježe.
Ponekad ih je malo.
A često bi blago svijeta
u dvije riječi stalo…

više

Slavica Sarkotić
Pjesma nije za svakog.
Ona se ne da svima.
Ona se rađa u srcu.
I tamo gdje ljubavi ima.

Pjesma je više od onog
što se o njoj piše.
Ona je vrisak iz duše.
Njena moć tugu briše.…

više