događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Čudno je to sa dušama. Nepredvidljive, osjećajne, neukrotive, nepodmitljive, ne da se njima manipulirati, slobodne i bez tjelesne lepršaju gdje im je volja i čine što ih je volja. Nitko ne zna kada će se sa drugom dušom sresti a opet…
Kad se duše sretnu padaju barijere i nestaju pravila, sve definicije i deklaracije se u mnogome mijenjaju. Racio nam vrišti, izgovaraju se riječi, ali ako …
(Pepeljuge naših dana, priča 4)
piše: Stjepan Poljaković
„Dinamo srca hajdučkoga“ našeg sindikalnog pokreta Andrea G. Z., onomad je naslov ove pjesme iznijela kao moto. Razmišljajući od kud početi članak, sjetih je se.
Pišem pod dojmom, s jedne strane načuo sam da je mnogim njegovateljima/njegovateljicama ovaj posao postao neizdrživ, s druge strane, naziru se prvi znaci promjena.…
Priča treća
piše: Stjepan Poljaković
Došlo je vrijeme da nastavim priču o poslu njegovatelja. Želja mi je da progovorim o nečemu vrlo kompleksnome a opet strahovito bitnom, o kolegijalnom odnosu.
Da se odmah razumijemo, ovo nije ni sud, ni lekcija, tek jedno koliko je to moguće, jasnije napisano osobno razmišljanje. Do sad sam o tome šutio ne želeći biti patetičan ili moralist, ali situacija u kojoj se trenutno nalazimo nagnala me da progovorim.…
tekst: Stjepan Poljaković
Članak je inspiriran (s)trpljenjem meni dragih ljudi.
“Umnici, (u nekim prijevodima piše i pravednici), će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.« (Prorok Danijel 12.3)
Kada sam prvi puta pročitao 73. psalam imao sam dojam da mi je s očiju pala mrena od koje mnoge stvari nisam vidio u pravome svjetlu.…
piše: Stjepan Poljaković
Mnogi ljudi se stide priznati da su se ikada uplašili ili da su još uvijek uplašeni.
Strah je stanje duha u pojedinca koji se reflektira u svakodnevnom životu šire zajednice i kojega prepoznajemo po simptomima prije nego što netko, a muški posebno, otvoreno prizna, strah me je.
Vijesti kojima smo bombardirani utjeruju nam strah i tjeskobu u kosti.…
tekst: Stjepan Poljaković
Uvjeren sam da je najopasnija laž ona pomiješana s istinom. Sjetih se toga potaknut nemilim događajem pa odlučih progovoriti.
Danas dižem svoj glas zbog nepravde.
Čovjek o kojem pišem nije mi prijatelj, poznanik je, netko koga sam sretao u raznim prigodama. Nepravda njemu nanesena natjerala me da promišljam o vjeri, ljudima i karakteru.
Naš Župnik Jozo je oklevetan za jedan nadasve gnusan i osude …
U sjećanje na Mariju Kukić, lektoricu Hrvatskog glasa Berlin koja nas je napustila prije godinu dana. Hvala Ti, Marija, na lektoriranju, na pažnji prema Glasu a još više na rijetko viđenom, dragocjenom prijateljstvu kojemu nema ovozemaljskog kraja.
Iz naše arhive/ objavljeno 16.08. 2018.
piše: Stjepan Poljaković
Postoje obećanja dana u šali za koja se nadate da ih nećete skoro ili nikada ispuniti.
Jedno od takvih obećanja dadoh našoj i mojoj Mariji ( Kukić, pokojnoj, lektorici Glasa, op.u.)
Kada se onomad u zadnjem razgovoru našalila da ide snimit glavu „da vide ima li što u njoj“ odgovorih da preuzimam na sebe oproštajni govor od kojeg će se i umjetno cvijeće suzom orositi.
piše: Stjepan Poljaković
Tko voli biti sluga ? Tko je od nas svjestan odgovornosti da bi trebao biti sluga ? Čije smo mi zapravo sluge? Koji je smisao služenja?
Kada pogledam unazad, u dosadašnji dio svoga života, imam dojam da me je svevišnji pripremao za ono što me čeka.
Najveći dio svoga života proveo sam promatrajući svijet duhovno iz ptičje a staleški, po standardu, iz žablje perspektive.…
piše: Stjepan Poljaković
O jednom biblijskom događaju razmišlja tjednima.
2 knjiga o kraljevima glava 2…
Po Ilijinom odlasku na nebo Elizej dolazi na obalu Jordana. Trenutak u kojem sluga izlazi iz sjene gospodara. Došao je trenutak da preuzme odgovornost i da ono teoretsko pretoči u praksu.
Sve na što se mogao osloniti je plašt u rukama i Bog Ilijin. Suočen …
