Ivica Smolec

Ivica Smolec
Leluja uz cestu kratka haljina,
crna kosa smije se preko dlana
mladića koji u zanosu lebdi,
kraj dvorišnih vrata njezinog stana.

Pored njih prolazi pas, za njim žena.
Saginje se žena i mazi svog psa.
Iz mahanja repa odanost pršti,
u ženinom oku čarolija sja.…

više

Ivica Smolec
Divlja i bezbrižna jurila je rijeka,
bacala se smiono niz tvrde stijene.
Pjevala je glasno svoj divlji rock
uz srebrne kapljice i kovitlac pjene.

Sišla je s mističnih maglenih planina,
smirena je nestašna razigranost njena.
Izbaci još poneki vrckavi valić
gdje prije je neobuzdano prštala pjena.…

više

Ivica Smolec
Plaha je žena što čezne i voli.

Tiha su strasna, neljubljena usta,

poljubac okom blistavim moli.

Jutra bez nje su hladna i pusta!…

više

 Ivica Smolec
U staroj jakni, ni nakita nema,
ta žena bez škole je ipak dama.
U vrećici su joj Puškin i Gorki;
iz knjižnice vraća se moja mama.

Zamišljeno lice, odsutan pogled,
brige su ispod tog sijedog joj prama.
Nakon što svrati po lijek, kruh i mlijeko,
domu svom, umorna, vraća se mama.…

više

piše: Ivica Smolec
Pogledao je taj razvikani film i ugasio televizor. Zašto je taj film dobio tolike nagrade?

Izgleda da danas pušu drugi vjetrovi, cijene se drugi trendovi. Nije mu se svidjelo ama baš ništa, od početka do kraja. “Film noire”, baš!

Njegova draga Mira, da je mogla sjediti s njim ispred ekrana, rekla bi već pet minuta nakon početka:…

više

Ivica Smolec
Bok, stari, pa jesi ti živ, nisam te videl sto let!
Otkad smo zadnji put kartali belu, čujem, prešel si svet.
Fali ti puno zurke od napred al očale su ti za pet.
Ko bog si zgodnog komada oženil pa ga imaš kam det.

Nemoj zamerit kaj imam kravatu, prokleta zver me davi.
Išel sam na sprovod starom pajdašu koji je dobil po glavi.
Odi, idemo ispiti jednu za dušu mom starom frendu,
kum sam firmani njegovom sinu a skup smo i svirali u bendu.…

više

Ivica Smolec
Rodil sam se iznad Zagreba, na bregu,
srećom me i tugom darival je taj grad.
Pedeset pet let z njim u suncu, po snegu,
kak sedi bum purger tu umrl sretan, mlad.

Jer Zagreb te voli ak mu to dozvoliš,
jer Zagreb moj nežno svoju decu grli.
Umrl buš spokojan ak ti njega voliš,
kak svi tvoji dragi kaj su v njemu mrli.…

više

Ivica Smolec
Još jedan dim,
još jedan gutljaj,
pa idem van, na vjetar,
u mećavu.

Kako je lijepo
kad šiba me vijavica
i bodu me smrznute kapi
i bliješti snijeg na polju!…

više

Ivica Smolec
Kad umru svi poeti
a grešna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,

uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.

Jer pjesnik ti dušom golom…

više

Ivica Smolec
Na plaži maloj, skrivenoj,
ležiš, gola, na boku.
Prilazim, hipnotiziran,
poziv ti u smiješku i oku.

Dojke ti, drhtave, bubre,
napola skriva ih pramen.
Na trenutak samo sam zastao
kad more je prelilo kamen.…

više