Sven Adam Ewin

Sven Adam Ewin
Ja sam trkač što svakog stiže,
A to takmaca svakog vrijeđa.
Obiđem prvog, ko da gmiže;
Pa trčim sebi iza leđa.

Tijelo dodatni signal šalje:
Što ti je? Trčiš poput truta.
A ja ubrzam… Trčim dalje.
I stižem sebe stoti puta.…

više

Sven Adam Ewin
jučer će biti ponovo sutra
kad dan osvane prekjučer
kad se zemlja tri puta panično odvrti unatrag
ne bi li našla izgubljene ključeve
kojim će otključati
danas

pritom će proteći vrijeme
i danas će prerasti u sutra…

više

Sven Adam Ewin

teško vrijeme za poeziju

vi znate što je poezija
pretpostavljam da znate
ako ne
to vam je
nešto nježno i meko poput amebe
a lijepo i zanosno na leptirovsku…

više

Sven Adam Ewin
Utjeho, drhtiš… Reci, što je?
Puls ti varira. Nemaš daha.
Čega se tvoje oči boje?
Bože, sva si, sva si od straha.

O, kako da ti dadem ime,
Kad tebi samoj srce zebe?
Utjeho moja, utješi me,
Ali prvo utješi sebe.…

više

Sven Adam Ewin
obasjaj me draga
svojom dobrotom
da vidim
koliko mi crna može biti sjena

hvala ti
vidim da crnja ne može biti
u njoj se skrilo sve moje zlo…

više

Sven Adam Ewin
rekla si
znaj
vratit ću se kao leptir

vratit ću se kao cvijet crvenog blaženka
vratit ću se kao kiša kao sjenokoša kao vjetar
kao grlena razbuđenost hrušta
kao bol
kao vrisak ptice…

više

Sven Adam Ewin
Prsti na pijesku tvoga žala.
Voda slana. I usna slatka.
Ti surfaš već na vrhu vala,
Na dugom putu bez povratka.

Val se podiže, ti se svila.
Cunami divlji ide na te.
U bedrima ti jata krila,
A ulješura potapa te.…

više

Sven Adam Ewin
Kip Afrodite kraj starog zdenca.
Bazen. I klupa. I dekadenca.
Chardin u parku. I šarm Watteaua
U znaku kasnog rokokoa.

U zdjeli šipak. Grožđe. I smokve.
Podne… Puše se sunčane lokve.
Ni biskup, prorok, ni burevjesnik,
Na klupi spava kržljav pjesnik.…

više

Sven Adam Ewin
Odlaze laste, lete put juga,
A mene hvata djetinja tuga.
Lete i lete, lete i lete,
A ja sam tužan kao dijete.

Odlaze laste, odlaze male,
Još uvijek tu su, a već mi fale.
Star sam a evo – rumen od stida
Što mi se srce tako kida.…

više

Sven Adam Ewin
Ulaziš u sobu. Gore, iznad veže,
Kao zombi vise, opuštenih krila,
Sonet do soneta i prijeteći reže,
A pokriva sve ih paukova svila.

Pjesmama se hrane. Tebe srce steže,
Svakoj je na vratu otvorena žila.
Na krvavom podu uokolo leže
Razbacane kosti s ostacima grila.…

više